Nepromišljena i nepravedna mirovinska reforma: 67 jest previše!

Nepromišljena i nepravedna mirovinska reforma: 67 jest previše!

Možemo!-politička platforma je u petak, 26. travnja, uoči početka prikupljanja potpisa za referendumsku inicijativu 67 je previše, na konferenciji za medije poručila da daje podršku sindikalnoj inicijativi za referendum. Smatraju da bi ova nepromišljena i nepravedna mjera iz novog Zakona o mirovinskom osiguranju ne samo dodatno ugrozila ranjive skupine starijih radnika već bi i prouzročila val prijevremenih umirovljenja 2027. godine, prije nego krene povećanje dobi za umirovljenje.

Tomislav Tomašević tom je prilikom istaknuo da su svjesni problema neodrživosti, neadekvatnosti i nepravednosti mirovinskog sustava no naglasio kako je „prisilno produženje dobi za mirovinu zapravo odgađanje rješavanja stvarnih uzroka problema mirovinskog sustava – lošeg stanja na tržištu rada zbog dugotrajnog izostanka aktivne gospodarske politike i povećanja prekarnih oblika rada, ali i činjenice da velik dio „manjka“ u mirovinskom sustavu nastaje zbog toga što se iz njega isplaćuje mirovine za one koji mu nisu solidarno doprinosili.“ Glavni problemi mirovinskog sustava su niska zaposlenost s jedne i nejednakosti radničkih i povlaštenih mirovina s druge strane. „Bez povećanja zaposlenosti i promjene omjera radnika u odnosu na broj umirovljenika nećemo riješiti problem održivosti mirovinskog sustava, a niti povećati mirovine koje su neadekvatne za dostojan život“. Dodatno, smatra da će mjera produljenja radnog vijeka nejednako pogoditi različite društvene skupine, naročito stariju populaciju radnika u specifičnim zanimanjima, za koju u Hrvatskoj nema ni radnih mjesta niti uvjeta rada primjerenih njihovoj dobi, mogućnostima i radnim sposobnostima. „Godišnje na mirovine 668 bivših saborskih zastupnika odlazi čak 80 milijuna kuna. Imamo apsurdnu situaciju u kojoj Plenkovićeva vlada prije 2 godine diže povlaštenu mirovinu bivšim saborskim zastupnicima za čak 1.000 kuna na oko 10.000 kuna, a godinu dana kasnije diže radni vijek do 67 godina svim radnicima koji imaju četiri puta manju prosječnu mirovinu. To je duboko nepravedno.”

Sandra Benčić naglasila je da je Vlada RH, od tri preporuke Europske komisije za reformu mirovinskog sustava, novim Zakonom adresirala dvije: produljenje dobi i penaliziranje ranijeg odlaska u mirovinu. „Treće preporuke – one koja se tiče reforme mirovina po posebnim propisima – Vlada se nije niti dotaknula. A upravo te “povlaštene” mirovine – njih 175.000, odnosno 15% od ukupnog broja – snažno opterećuju sustav”. Te su mirovine u prosjeku znatno i višestruko veće od mirovina obračunatih po Zakonu o mirovinskom osiguranju: prosječna starosna mirovina iznosi oko 2.600 kuna, dok prosječna “povlaštena” mirovina iznosi oko 4.200 kuna. Dodala je, međutim, i da je u redizajnu mirovinskoga sustava potrebno voditi računa o tome da mirovine po posebnim propisima često predstavljaju jedini izvor prihoda kućanstava, te da će „biti potrebno stvoriti odgovarajuće socijalne programe, nakon što se one mirovine koje su rezultat političkih povlastica ili nevjerodostojnih podataka ukinu.“ Zaključila je da bi pravedna odredba bila ona koja dozvoljava, a ne prisiljava produljenje radnog vijeka.

Damir Bakić je naglasio da je temeljni problem sustava u izrazito nepovoljnom omjeru broja osiguranika i broja umirovljenika koji sada iznosi 1,2:1. Ova reforma je nepripremljena, jer bi nužan preduvjet bio prethodno sagledati mirovinski sustav u svojoj biti, bez socijalnih davanja koja se nazivaju mirovinama priznatima po posebnim propisima. Teret sanacije mirovinskog sustava solidarno bi trebali snositi svi. Umirovljenici to već čine primajući omalovažavajuće niske mirovine, radnici to već desetljećima čine puneći proračun iz kojeg se direktno financira golemi deficit mirovinskog sustava (ove godine 18 milijardi kuna), „a sada se traži da ponesu još dodatni dio tereta radeći duže”. Ukazao je i na nepravedan tretman žena u definiciji dugogodišnjeg osiguranika u trenutnom Zakonu o mirovinskom osiguranju. To su oni osiguranici koji su ostvarili pravo na prijevremenu mirovinu i imaju barem 41 godinu staža, te im se stoga omogućuje odlazak u mirovinu koja se ne tretira kao prijevremena, tj. ne podliježe redukciji. S obzirom da smo još u prijelaznom razdoblju u kojem se dobna granica umirovljenja za žene tek diže do 65 godina (trenutno je ona 62 godine i 4 mjeseca), potrebno je u ovom prijelaznom razdoblju do 2027. godine posebno definirati status dugogodišnjeg osiguranika za žene u kojem bi se tražila adekvatno niža dob i adekvatno manji broj godina staža. „Zalagat ćemo se, neovisno o ishodu referenduma, da se i ova nepravda ispravi.”