Politička platforma Možemo! podržava “Zeleni New Deal” za Europu

Politička platforma Možemo! podržava “Zeleni New Deal” za Europu

Jedna od naših glavnih tema u kampanji za EU izbore koju vodimo zajedno s Novom ljevicom i ORaH-om je pravedna prilagodba klimatskim promjenama koja mora započeti odmah. Međunarodni panel za klimatske promjene (IPCC) u svom posljednjem izvješću upozorava da se porast temperature mora ograničiti ispod 1,5 °C u razdoblju od oko 10 godina, inače će klimatske promjene preći točku preokreta koja bi mogla dovesti u pitanje opstanak ljudske vrste. Inzistiramo na hitnim ulaganjima u pravednu društvenu transformaciju prema gospodarstvu u kojemu su emisije ugljika svedene na neto nulu, i to tako da teret te transformacije ne padne na teret siromašnih već da je plate oni koji su od sadašnjeg načina proizvodnje imali najviše koristi.

Stoga politička platforma Možemo! podržava “Zeleni New Deal” Pokreta demokracija u Europi 2025 (DiEM25) koji među ostalima predvode bivši grčki ministar financija Yannis Varoufakis i hrvatski filozof Srećko Horvat. DiEM25 izlazi na EU izbore s partnerima pod nazivom “Europsko proljeće” u sedam država (Grčka, Njemačka, Danska, Poljska, Španjolska, Francuska i Portugal). Zeleni New Deal predstavlja ambiciozni program investiranja u razvoj post-fosilnih ekonomija u Europi. Prema tom planu oko 500 milijardi eura godišnje bi se na razini EU investiralo u obnovljive izvore energije, zelenu industriju, energetsku učinkovitost, zelenu gradnju, održivi promet i drugu infrastrukturu, s tim da ta sredstva ne bi dolazila iz oporezivanja već kroz izdavanje obveznica koje bi garantirala Europska centralna banka (ECB).

Tom prilikom je Tomislav Tomašević kao glavni kandidat na EU izborima koalicije koju čine platforma Možemo!, Nova ljevica i ORaH istaknuo: “Hrvatska treba zeleni New Deal kao što ga treba i cijela Europa. Treba nam ambiciozni plan državnih investicija koji će transformirati našu ekonomiju prema 100 % obnovljivim izvorima energije, a u isto vrijeme stvoriti održiva i sigurna radna mjesta te zaustaviti mjere štednje”. Posjetio je kako za tako nešto postoji i podrška birača jer prema istraživanjima javnog mnijenja skoro 60% naših građana misli da Hrvatska čini premalo u borbi protiv klimatskih promjena, a čak 80% ih smatra da hrvatsko gospodarstvo treba usmjeriti prema zelenoj ekonomiji.

SDP: STRANKA DOSLJEDNIH PROMAŠAJA

SDP: STRANKA DOSLJEDNIH PROMAŠAJA

Kandidati koalicije za EU izbore koalicije koju čine Možemo!, Nova ljevica i ORaH su na Iblerovom trgu, ispred ulaza u zgradu SDP-a, održali konferenciju za medije na kojoj su podsjetili na niz političkih promašaja SDPa. Tom su prilikom razvili i transparent na kojem su SDP preimenovali u Stranku dosljednih promašaja te poklonili SDP-u sadnicu ginka da im potakne pamćenje u ovoj zaboravnoj kampanji za EU izbore.

Tomislav Tomašević (Možemo! – politička platforma) je izjavio kako je smiješan zaborav koji vlada u SDP-u za vrijeme ove europske kampanje. Pritom je rekao: “Općepoznato je da je HDZ opljačkao ovu zemlju kroz kriminalnu privatizaciju, a kasnije korupciju za koju je osuđen bivši predsjednik HDZ-a, a protiv same stranke i dalje traje sudski postupak. No ovdje smo danas ispred SDP-a jer je cijelo to vrijeme HDZ-u bio slaba oporba, a u periodima kad su bili na vlasti nisu dosljedno zastupali lijeve vrijednosti – interese radnika i manjina”. Tomašević je podsjetio kako posebno frustrira što su u ovoj europskoj kampanji SDP-ovci u prvim redovima kad treba potpisati za sindikalni referendum o mirovinama, iako su oni prvi donijeli zakon kojim se povećava dob za umirovljenje. Drugi primjer je da se u javnim nastupima i prosvjedima zalažu za promjene na HRT-u koji funkcionira po zakonu koji je upravo SDP donio. Izjavio je: “Očito je da u SDP-u računaju na amneziju lijevih birača ili sami imaju amneziju pa smo im fino donijeli sadnicu ginka da ju zasade na Iblerovom trgu i rade čaj od njega, pa da im popravi pamćenje. Mi smo u ovoj EU kampanji kao suvremena ljevica za 21. stoljeće istaknuli 7 tema koje smatramo da su ključne za povećanje kvalitete života većine hrvatskih građana, a u svim tim temama je SDP dosljedno nizao promašaje u posljednjih dva desetljeća. Stoga im poklanjamo i ovu novu “zastavu” gdje smo si uzeli slobodu preimenovati SDP u “Stranku dosljednih promašaja”.

Rada Borić (Nova ljevica) osvrnula se na slogan aktualne SDP-ove kampanje koja poziva na ravnopravnost, istaknuvši SDP-ove promašaje upravo u području borbe za ravnopravnost  i zaštite prava manjina. Podsjetila je na nedostatak hrabrosti SDP-ove vlasti da Ustavnom sudu pošalje referendumsko pitanje o braku, “onda kad je i vrapcima na grani bilo jasno da se radi o napadu na LGBT zajednicu i njihova prava”. Isto tako, “SDP-ova ministrica i potpredsjednica Vlade – a današnji Bandićev “žetončić”- Milanka Opačić odbila je ratificirati Istanbulsku konvenciju, koja se bori protiv rodno uvjetovanog nasilja nad ženama i djevojčicama”. SDP-ov ministar Mornar “odbio je reformirati način provedbe vjeronauka i uvesti građanski odgoj i obrazovanje”, dok je ministar zdravstva Varga “u javnosti iznosio seksističke izjave i govorio nam kako volimo gledati medicinske sestre u pripijenom”. U području zaštite prava radnika, Borić je podsjetila da je upravo SDP-ova Vlada izmijenila Zakon o radu “omogućivši uzastopno sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, što je dovelo do sadašnjeg stanja u kojem je 90% novosklopljenih ugovora na određeno vrijeme, a više od 20% ukupnih ugovora o radu je sklopljeno na određeno.” Na kraju, podsjetila da se “čitava jedna generacija danas zove ‘mrsićevcima’ upravo po SDP-ovom ministru rada i mirovinskog sustava, za vrijeme kojega su mladi radili za mizernih 1600 kuna, bez staža i bez prava na bolovanje.”

Dragan Markovina (Nova ljevica) istaknuo je: “Dolazim iz Splita u kojem je, ne tako davno, Ivo Baldasar kao splitski gradonačelnik i istovremeno predsjednik splitskog SDP-a, govorio na otvaranju spomeniku bojni HOS-a nazvanoj po ustaškom zločincu Rafaelu Bobanu. Napravio je to na Dan pobjede i kraj spomenika s ustaškim natpisom ‘ZDS’. Sljedeće godine je 10. travnja, u ime grada poslao vijenac na taj spomenik, dok je istog dana SDP-ov premijer Milanović u isto to vrijeme bio ravno 50 metara od spomenika, a sve skupa je prošlo bez ikakve reakcije. I tako sve dok se Baldasar nije zamjerio vodstvu stranke.” Podsjetio je da su se ove godine već četvrti put dogodile dvije kolone u Jasenovcu, “a sve skupa je eskaliralo od trenutka, kad je SDP-ovo Ministarstvo uprave registriralo Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac.” Na kraju, za vrijeme prošle kampanje, “tadašnji SDP-ov premijer je odjednom osjetio potrebu hvaliti se s djedom ustašom”, nakon čega je organizirao nepotreban sastanak s ljudima koji su skoro godinu dana pokušavali srušiti njegovu vlast na ulici, da bi na tom sastanku izrekao čitav niz stvari nespojivih s idejama ljevice.

Sandra Benčić (Možemo! – politička platforma) izjavila je da se u području zaštite okoliša, zaustavljanja klimatskih promjena i očuvanja javnih usluga, SDP-ova Vlada posebno proslavila: “Sjećate se kako su zagovarali izgradnju termoelektrane na ugljen Plomin III za koju su cinično tvrdili da će nakon nje zrak biti još čišći? Lokalni aktivisti uz podršku ovdje prisutnih ljudi uspjeli su spriječiti ekološku katastrofu koju termoelektrane na ugljen stvaraju”. Spomenula je i Zakon o strateškim investicijskim projektima koji je ukinuo kontrolu gradnje u najosjetljivijim krajolicima Hrvatske i ukinuo zabranu investiranja od strane onih investitora koji imaju pravomoćnu presudu za davanje ili primanje mita. Benčić je istaknula i SDP-ov pokušaj privatizacije upravljanja hrvatskim autocestama, podsjetivši da su ljudi s liste broj 18  zajedno sa sindikatima iznijeli referendumsku inicijativu koja je tu namjeru uspjela spriječiti. Na kraju je podsjetila na štetan koncesijski ugovor za Zračnu luku Zagreb, kojim je ona “dana na 30 godina francuskom koncesionaru koji krši odredbe koncesijskog ugovora bez ikakvih penala”, a da je upravo SDP-ov premijer Milanović prvi dao prijedlog da se zračna luka preimenuje u Zračnu luku Franje Tuđmana.

Don’t D’Hondt, nego izađi i glasaj

Don’t D’Hondt, nego izađi i glasaj

Često se čuje kako je zbog izbornog praga i D’Hondtove metode svaki glas za male stranke zapravo bačen ili, još gore, kako je svaki takav glas zapravo glas za relativne izborne pobjednike. Dovoljno često da vrijedi još jednom ponoviti: to naprosto nije točno. To je zabluda i mit. Tko god taj mit podgrijava (a velikim stankama on očito pogoduje) samo produbljuje osjećaj nemoći i rezignaciju.  

Zato nema nam druge nego da još jednom pretresemo proces pretakanja glasova u mandate. Najjednostavnije je da pogledamo primjer:  izbore u RH za Europski parlament 2014. Evo rezultata: (https://www.izbori.hr/arhiva-izbora/index.html#/app/eu-parlament-2014)

Na izborima se natjecalo 25 lista za 11 mandata. Samo prve 4 navedene liste prešle su izborni prag od 5% (postotak se računa ne od ukupnog broja birača izašlih na izbore, nego od ukupnog broja važećih listića). Stranke pod red. br. 5.-25. nisu prešle izborni prag, te su time ispale iz utrke za mandatima.  Kamo idu njihovi glasovi; njih ukupno 113.913? Jesu li ikome pripisani? Bačeni?

Ti glasovi ne idu nikamo i nisu nikome pripisani. Kako ćemo za trenutak vidjeti, ti glasovi ni na koji način ne utječu na raspodjelu mandata i potpuno je irelevantno koliko takvih glasova ima.

Ostaje pitanje jesu li ti glasovi bačeni. Nisu! Za te smo stranke glasali jer one to zaslužuju, jer su stekle naše povjerenje. Jer vjerujemo da će najbolje zastupati naše stavove.

Glasajući za stranke kojima smo poklonili povjerenje glasamo ne samo za njih, nego i za sve naše istomišljenike. Glasamo za zajedničke stavove i uvjerenja. Dijelimo li ta uvjerenja s 3 ili možda 7% sugrađana, nije najvažnije. Mnogo važnije je da im to svojim glasom kažemo. U tom smislu naš glas je sve samo ne bačen.

Sad smo spremni za raspodjelu mandata. U igri su ostale samo liste koje su prešle izborni prag i njima pripada broj mandata (od raspoloživih 11) proporcionalan njihovom broju glasova u odnosu na broj glasova svih listi koje su prešle prag. Imamo, dakle

Uočimo da je sada relevantno samo ovih 807.991 birača koji su dali glasove listama koje su prešle prag. U četvrtom stupcu su postotci u odnosu na tu cjelinu, a u posljednjem stupcu su mandati koje je svaka stranka osvojila sukladno ostvarenom postotku.

Jedini preostali problem za riješiti je mandate zaokružiti na cijele brojeve. Jer 3,76 zastupnika nije sasvim smislen rezultat.

Tak sada na scenu stupa D’Hondt. Postoje razne metode zaokruživanja: D’Hondtova, Saint-Laguëova, modificirana Saint-Laguëova, Hamiltonova …  Svaka se od tih metoda može opisati, odnosno algoritamski provesti na više načina, ali temeljnu razliku čini princip zaokruživanja na cijele brojeve.

U D’Hondtovoj metodi zaokruživanje se vrši na niže (tj. decimalni dio se naprosto zanemari), dok se u Saint-Laguëovoj metodi zaokruživanje vrši na najbliži cijeli broj.

Kod nas je u primjeni D’Hondtova metoda čije je svojstvo da zaokruživanje koje se čini u pravilu ide na korist većih stranaka, tj. relativnih izbornih pobjednika. To ima svoje dobre i loše strane, debata o tome je praktično trajna i …  o tome drugom prilikom.

Sad samo uočimo da zaokruživanje na niže koje se čini u D’Hondtovoj ima za posljedicu da je u prvom trenutku raspodijeljeno manje mandata nego što ih imamo na raspolaganju. Evo što dobivamo iz prethodne tablice kad brojeve iz njezinog posljednjeg stupca zaokružimo na niže.

Dva su mandata ostala neraspoređena i potrebna je korekcija. U stvari se radi o tome da samo treba raspodijeliti ta dva neraspoređena mandata. Ne ulazeći u tehničke detalje (oni se mogu opisati ili u terminima tzv. kvote ili u terminima najvećih kvocijenata), dobivamo sljedeći rezultat:

U posljednjem stupcu prikazan je službeni rezultat naših izbora 2014. godine. Vidi se da je D’Hondtova metoda zaista pokazala već spomenutu karakteristiku favoriziranja relativnih pobjednika. Naime, lista br. 4 je donekle kontraintuitivno ostala bez ijednog mandata, premda njezin stvarni izborni rezultat vrijedi točno 0,86 mandata.

U praksi se D’Hondtova metoda primjenjuje tako da se za svaku listu koja je prešla izborni prag izračunaju kvocijenti broja glasova s djeliteljima 1,2,3,4,5,6, …

Ako je, kao u našem primjeru, na raspolaganju 11 mandata, 11 najvećih kvocijenta određuje kojim listama ide tih 11 mandata:

Naravno, rezultat je isti; razlika je samo u tehničkoj provedbi metode (dvije gornje prikazane tehničke provedbe u biti predstavljaju Jeffersonov i D’Hondtov pristup koji su ekvivalentni).

Sad promotrimo rezultate. Grubim zaključivanjem, moglo bi se reći da su „glasovi liste br. 4 otišli k izbornim pobjednicima“ (u ovom slučaju listama br. 1 i 2.). Objektivno, to i jest zamjerka D’Hondtovoj metodi: lista koja prijeđe izborni prag može ostati bez mandata. Druga je stvar to što D’Hondtova metoda ne samo da omogućuje takve situacije, nego ih i svjesno generira.  U pozadini je težnja da se okrupni politička scena, tj. da se izbjegne veliki broj zastupljenih lista s vrlo malim brojem zastupnika.

Kako god bilo, ovaj primjer je zaista karakterističan i otvara pitanje: isplati li se glasati za listu koja će jedva proći izborni prag i onda ipak ostati bez mandata?

Isplati se! Pitanje je otprilike ekvivalentno ovom: isplati li se igrati finale svjetskog prvenstva i onda ostati bez trofeja? Ako mislite da se ne isplati, u redu; samo onda nikad nećete ni igrati u finalu, a pogotovo nikad nećete osvojiti trofej.

Jesu li glasovi za listu br. 4 bačeni? Ni približno. Lista br. 4 nije osvojila mandat, ali je osvojila znatan politički kapital (drugo je pitanje što je kasnije s tim kapitalom učinila).

Jesu li glasovi za listu br. 4 zaista otišli izbornim pobjednicima? Nisu. Stvar je u tome da je omjer glasova liste br. 1 i liste br. 4 presudio: u ovom slučaju taj je omjer veći od 6. Neznatno, ali ipak nešto veći.

Da je kojim slučajem taj omjer bio manji od 6, jedan mandat bi ipak pripao listi br. 4. Do toga je listi br. 4 nedostajalo samo 204 glasa. Svega 204 u odnosu na 63.437 registriranih glasova.

Što ako je 2014. bilo bar 204 simpatizera  liste br. 4 koji su razmišljali otprilike ovako: „nema smisla izaći na izbore, ionako će moj glas biti bačen ili će otići izbornom pobjedniku …“? Možda su čak neki od simpatizera liste br. 4 razmišljajući slično ipak izašli na izbore i onda malodušno svoj glas dali ideološki srodnoj političkoj listi br.1. Ti su onda učinili još veću štetu svojoj prvoj ljubavi, listi br. 4.

Nikad nećemo saznati koliko je bilo takvih birača. Ipak, vrijedi zapamtiti broj 204. Kad vas netko pesimistično pita zašto izaći na izbore i „baciti“ svoj glas, ne samo da znate što trebate odgovoriti, nego sad imate i argument. Argument nije apstraktna konstrukcija koja se u realnom životu ne može dogoditi; on se ovdje sastoji od točno 204 malodušne osobe.

SPLIT GUBI STANOVNIKE JER NITKO NE RJEŠAVA PROBLEM STANOVANJA

SPLIT GUBI STANOVNIKE JER NITKO NE RJEŠAVA PROBLEM STANOVANJA


Kandidati za EU izbore koalicije zelene ljevice koju čine politička platforma Možemo!, Nova ljevica i ORaH danas su na štandu u Marmontovoj ulici razgovarali s građanima Splita i održali konferenciju za medije.

Dragan Markovina (Nova ljevica) je podsjetio da Split grca u problemima o kojima govorimo kroz cijelu europsku kampanju. Izjavio je: “Split je grad koji danas živi u monokulturi turizma, koji živi pred raspadom i gubitkom javnih sadržaja i javnog prostora i koji se nalazi u situaciji da su čitavi dijelovi grada – od stare gradske jezgre preko Bačvica – manje-više izgubljenog lokalnog stanovništva i gdje sve ide na ruku velikim stranim investitorima.” Istaknuo je da se zadnji takav pokušaj, nakon što su Bačvice već gotovo apartmanizirane u potpunosti, događa s Master planom Istočne obale. “To je po ne znam koji put pokušaj da se s Istočne obale ukloni željeznički i autobusni kolodvor i  nešto što je namijenjeno stanovnicima i otoka i Splita pretvori u izdvojeni hotelski resort. Mislimo da je grad Split zahvaljujući svemu tome ušao u situaciju da mu je cijena kvadrata apsolutno narasla u nebo, da on rapidno gubi stanovništvo. To uostalom pokazuju popisi stanovništva. Ljudi ne mogu sebi priuštiti stan ovdje. Nekretnine su jako skupe i odlaze u okolne općine.” Ukazao je i na to da gradski proračun time gubi, jer se više ne uplaćuju prirezi od njihovih plaća, a ujedno ti ljudi više ne mogu utjecati na lokalnu politiku, jer više ne glasaju u Splitu. “Ljudi u Splitu se s cijelim obiteljima izbacuju na ulicu i nemaju gdje živjeti, zato što je nekome isplativije to rentati četiri mjeseca turistima. Mislim da je to ozbiljan problem koji još nitko nije počeo rješavati.”

Tomislav Tomašević (Možemo!-politička platforma) istaknuo je kako je koalicija temu stanovanja postavila kao glavno pitanje u ovoj kampanji za EU izbore jer smatra da je to goruća tema.  Izjavio je: “Cijela jedna generacija mladih se ne može emancipirati od svojih roditelja. Hrvatska je prva u EU po broju mladih koji su prisiljeni živjeti u roditeljskom domu, a jedan od glavnih uzroka je nedostupnost jeftinih stanova za najam ili za kupnju i tu se stvarno nijedna politička opcija nije pozabavila tim problemom.” Podsjetio je da su se do sada vlade uglavnom fokusirale na to da subvencioniraju kredite za kupnju stanova, što je rezultiralo poskupljivanjem stanova i prelijevanjem proračunskog novca u profit banaka, “a da nismo pomogli kupcima stanova”. S druge strane, Hrvatska ima sramotno malo javnih stanova za najam – samo 2%, naspram europskog prosjeka od 15%. “Mi ćemo se u Europskom parlamentu zalagati da se provede Europska građanska inicijativa “Stanovanje za sve” tako da se ulaganja u izgradnju javnih stanova izuzmu od EU pravila prekomjernog deficita. Isto tako, da se reguliraju korporacije poput Airbnb-a koji izvlače korist iz lokalnih zajednica i ostvaruju veliki profit, a da nikako ne doprinose toj istoj lokalnoj zajednici.” Pritom je napomenuo da je “naravno, potrebno  razlučiti građane koji povremeno iznajmljuju svoj stan kako bi popunili kućni budžet od onih koji su vlasnici nekoliko desetaka apartmana koji ih iznajmljuju za gotovo nikakav porez i doprinos lokalnoj zajednici, a stvara se sve veći pritisak na komunalnu infrastrukturu. To je nešto na čemu ćemo raditi na razini Europskog parlamenta jer je nemoguće regulirati tržište najma ako se ne reguliraju korporacije poput Airbnba na europskoj razini. Svi turistički gradovi koji su to pokušali – poput Berlina, Barcelone, Amsterdama – imaju velikih problema s takvim regulativama jer je protiv zajedničkih pravila EU.”

Tamara Visković (Možemo!-politička platforma) je istaknula kako je njena motivacija za politički angažman najviše vezana uz evidentan nestanak javnih prostora. Izjavila je: “To se kroz moj angažman prvenstveno očituje u Splitu, ali to je nešto što se događa na razini čitave Hrvatske i u krajnjoj liniji prelazi granice naše zemlje. Nestanak javnih prostora je jedan vrlo širok problem, koji utječe ne samo na smanjenje kvalitete života nego i na smanjenje našeg prostora djelovanja. Prvenstveno govorim iz pozicije kulture kojoj nestaje prostor djelovanja u fizičkom, ali i u mentalnom smislu. Više ne možemo niti provodit svoje zamisli i ideje, jer s jedne strane imamo jako okoštali sustav institucija koji svaki uspjeh i svaku novost tretira kao neku vrstu ekscesa, a ne kao pozitivnu praksu. S druge strane imamo sjajnu nezavisnu kulturu koja apsolutno ovisi o tom javnom prostoru koji sve više nestaje, a nema svoj prostor na koji može računati i u kojem može nešto raditi.”

Zorislav Antun Petrović (ORaH) izjavio je kako je Split jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj koji ima problema i s vodom i sa zrakom. Izjavio je: “Svaki put kad padne kiša, svi žitelji Splita i okolice znaju kakva im je situacija s pitkom vodom. Mi ćemo kroz naš mandat u Europskom parlamentu poraditi na tome da se u Splitu i uopće u Hrvatskoj prioritizira financiranje projekata za gospodarenje otpadom koji se temelje na prevenciji nastanka otpada, a ne kao što je sada slučaj da se fokusira na obradu otpada u centrima poput Lećevice, koji se baziraju na tehnologiji koja uključuje i spaljivanje otpada odnosno RDF goriva. To je zastarjela tehnologija, to je loše za okoliš. Bolje je napustiti tu RDF tehnologiju i povećati odvajanje otpada za recikliranje i kompostiranje. Split je trenutno u Hrvatskoj pri samom dnu, s manje od 5% razdvajanja otpada za recikliranje i kompostiranje, a prijete nam financijski penali od EU jer nećemo dostići ciljeve za odvojeno prikupljanje otpada.”

GRADNJA JAVNIH STANOVA I REGULACIJA AIRBNB-a ILI ŠATORI!

GRADNJA JAVNIH STANOVA I REGULACIJA AIRBNB-a ILI ŠATORI!

Kandidati koalicije za EU izbore Možemo!-politička platforma, Nova ljevica, ORaH – Tomislav Tomašević, Rada Borić, Zorislav Antun Petrović i Sandra Benčić – u petak su na Trgu sv. Marka održali konferenciju za medije na temu dostupnosti stanovanja. Konferencija je bila popraćena prosvjednom akcijom u kojoj je na Markovom trgu pred zgradom Vlade postavljeno „šatorsko naselje“, kao upozorenje na nedostupnost i skupoću stanovanja za lokalno stanovništvo, a posebno za mlade.

Tomislav Tomašević (Možemo!-politička platforma) naglasio je kako stanovanje nije luksuz već temeljno pravo, a kao društveno i političko pitanje ne može biti prepušteno divljanju na tržištu nekretnina. Za ovu je koaliciju tema stanovanja jedna od glavnih tema kampanje za europske izbore, o kojoj su počeli govoriti još na samom početku kampanje u Dubrovniku početkom travnja. „Zato nam je drago da sada o tome pričaju i drugi politički akteri na ovim izborima za EU.“ Tomašević je istaknuo da Hrvatska ima sramotno malo stanova za najam u javnom vlasništvu (2%) te da trebamo dosegnuti barem europski prosjek od 15%, s time da europski gradovi poput Beča imaju čak 60% javnih stanova za najam. „Gradnjom stanova u javnom vlasništvu koji se neće prodavati već koristiti za najam možemo utjecati na cijene stanova koje divljaju u Zagrebu i na obali. Povećavanjem ponude stanova za najam te subvencioniranom cijenom najma možemo srušiti tržišnu cijenu najamnina koja trenutno divlja – osigurat ćemo jeftini najam za socijalno ugrožene skupine, mlade i deficitarna zanimanja“. U Europskom parlamentu koalicija će se boriti za regulaciju korporacija poput Airbnb-a koje izvlače lokalnu vrijednost i ostvaruju veliki profit, a ništa ne doprinose lokalnoj zajednici. Naime, „europski turistički gradovi su pokušali regulirati Airbnb, no podignute su tužbe zbog kršenja pravila EU, stoga je to pitanje jedino moguće regulirati na EU razini, i to ćemo i napraviti! Airbnb-a će morati lokalnim i državnim vlastima sustavno davati podatke o iznajmljivačima kako bi se njihovo poslovanje moglo regulirati.“

Rada Borić (Nova ljevica) upozorila je da Hrvatska spada u grupu zemalja južne europske periferije koja ima nizak udio stanova u javnom vlasništvu. „Banke propagiraju srednjoklasni san o vlastitoj nekretnini i nude doživotne stambene kredite. Time mladi ulaze u dužničko ropstvo koje im smanjuje slobode u radnoj i političkoj sferi. Hrvatske vlade su do sada, umjesto da grade javne stanove za najam uglavnom subvencionirale kredite građanima za kupnju stana i u zadnje dvije godine na to je potrošeno čak 60 milijuna kuna. Tim mjerama su često pridonosile kratkotrajnom povećanju cijene stanova, pa su unatoč jeftinijim kreditima građani za stan u konačnici platili isto, a proračunski novac za subvencije se prelio u profit banaka.“ Zaključila je da građani u Hrvatskoj danas imaju dvije opcije – “ili dići doživotni kredit za stan ako uopće imaju ugovor o radu ili ići u nesiguran najam privatnih vlasnika stanova koji je često neprijavljen, bez ugovora i bez ikakvih prava. A sada je i tih privatnih stanova za najam lokalnom stanovništvu sve manje i manje jer je isplativije iznajmljivati turistima.“

Zorislav Antun Petrović (ORaH) istaknuo je da je koalicijska lista zelene ljevice za europske izbore potpisala Europsku građansku inicijativu “Stanovanje za sve” koja upravo traži da se javna ulaganja u gradnju stanova izuzmu iz EU pravila prekomjernog deficita EU te da se na razini Europske unije reguliraju korporacije poput Airbnb-a. „Pozivamo sve građane Hrvatske da učine isto i potpišu ovu Europsku građansku inicijativu, kako bi se u europskim institucijama formulirao prijedlog prema zahtjevima inicijative. Kad budemo izabrani u Europski parlament borit ćemo se da se provedu zahtjevi inicijative “Stanovanje za sve” jer mladi u Hrvatskoj ne mogu iseliti iz roditeljskog doma. Hrvatska je najgora u EU po broju mladih do 29 godina koji žive u roditeljskom domu: njih preko 87%! Glavni problem je što nema dovoljno priuštivih stanova za mlade pa se moraju iseljavati iz svojih gradova i iz Hrvatske: dostupno i povoljno stanovanje najbolja je demografska mjera.”

Sandra Benčić (Možemo-politička platforma!) naglasila je da se cijela jedna generacija ne može osamostaliti zbog loših politika vlade prema stanovanju te poručila: „Mi ćemo to promijeniti – subvencija kredita nije rješenje nego dio problema. Potrebno je povećati fond stanova u javnom vlasništvu i potrebno  je regulirati Airbnb na europskoj razini, te osigurati sredstva iz EU fondova za izgradnju javnog stambenog fonda.“ „Zbog sve većeg korištenja platformi poput Airbnba smanjuje se broj stanova za lokalno stanovništvo, a cijene najma lete u nebo – u Zagrebu je u zadnjih godinu prosječna najamnina porasla čak 10%.” Europski turistički gradovi poput Berlina, Barcelone, Beča i Amsterdama su regulirali Airbnb na različite načine – ograničenjem broja apartmana koji pojedini vlasnik može iznajmljivati, ograničenjem broja dana koliko se apartman može iznajmljivati, ograničenjem površine apartmana koja se može iznajmljivati i sličnim mjerama. Konačno, Benčić je istaknula da su “sve dosadašnje vlade poručivale građanima da je pitanje stanovanja pitanje tržišta, no da sami sebe tom istom tržištu nisu prepustili, već su si osigurali stanove iz državnog fonda i subvencionirani najam.“ Dužnosnici plaćaju najam i do tri puta manje od onoga što plaćaju građani, a istovremeno imaju i do tri puta veće plaće. „Ono što tražimo za sve građane jest upravo model koji su dužnosnici osigurali sebi: javni stambeni fond i jeftiniji najam. Ovaj zahtjev je zahtjev za jednakošću svih građana, a borba za jednakost počinje već na ovim europskim izborima“, zaključila je.

TAMARA VISKOVIĆ SE PRIDRUŽILA PLATFORMI “MOŽEMO!”

TAMARA VISKOVIĆ SE PRIDRUŽILA PLATFORMI “MOŽEMO!”


Danas je u 10h u splitskom Vestibulu održana konferencija za medije povodom pridruženja Tamare Visković Inicijativnom odboru političke platforme Možemo!.

Tomislav Tomašević iz Koordinacije platforme Možemo! podsjetio je da je platforma nastala prije tri mjeseca, no širi se po cijeloj Hrvatskoj i uvjeren je da će uzdrmati političku scenu u ovoj zemlji. Izjavio je: “Imamo jasne lijeve i zelene političke vrijednosti za koje smo se spremni boriti u političkoj areni. Okupljamo prije svega ljude koji do sada nisu bili stranački aktivni i koji su odlučili ući u politiku nakon profesionalnog i društvenog angažmana za javno dobro i javni interes. Okupljamo ljude koji imaju borbenost i znanje i upravo takva osoba je Tamara Visković, koju splitska javnost dobro poznaje kao stručnu i beskompromisnu osobu kad je riječ o javnom interesu, posebice kad govorimo o polju kulture”.  Tomašević je izjavio kako je upravo kultura jedna od ključnih tema platforme Možemo! koja se zalaže za ujednačen razvoj institucionalne i nezavisne kulture poštujući temeljno načelo da kulturna infrastruktura i sadržaji moraju biti dostupni svima. Izjavio je da će se koalicija zelene ljevice u kojoj su uz platformu Možemo! i Nova ljevica i ORaH za to načelo zalagati i u Europskom parlamentu.

Tamara Visković je objasnila razloge zašto se priključila političkoj platformi Možemo! te izjavila: “Ja sam kroz svoj dugogodišnji rad u kulturi i nekim javnim segmentima koji nisu vezani uz kulturu mnoge od ljudi koji su pokrenuli platformu ranije upoznala. Upoznala sam ih kako kroz osobnu suradnju, tako i prateći njihov javni rad. Najvažniji razlog zašto smatram da je ovo dobra politička inicijativa jest što ne sumnjam u motivaciju ove platforme, i smatram da imaju dobitnu kombinaciju znanja i građanske hrabrosti koja je u današnjim političkim uvjetima iznimno važna. Vidjeli smo kroz njihov dosadašnji politički angažman da se radi o ljudima koji su artikulirani i dobro informirani, te koji nemaju straha ili kalkulacije kad se pojavljuju u javnosti.” Osim toga, Tamara je istaknula kako je Možemo! jedna od rijetkih političkih opcija koja ističe kulturu kao jednu od ključnih tema, što je izuzetno važno jer danas mnogi problemi koje imamo u društvu ili izviru iz područja kulture ili se na njega jako odražavaju. Izjavila je: “Smatram da su u kulturi dva temeljna problema. S jedne strane imamo nezavisnu kulturu koja je iznimno produktivna, ali je svedena na prekarni rad i nema adekvatnu podršku koja je bitna za dugoročnu stabilnost i razvoj. S druge strane imamo kulturne ustanove koje su, nažalost, zbog mnogih uvjeta i zakonskog okvira okoštale i jedna stručna osoba na čelu kulturne ustanove jako teško može nešto ključno promijeniti. Te se te promjene imaju provesti na političkoj razini”.  


Ne trebamo ponavljati greške drugih europskih zemalja: privatizacija komunalnih usluga i prirodnih resursa je štetna za građane

Ne trebamo ponavljati greške drugih europskih zemalja: privatizacija komunalnih usluga i prirodnih resursa je štetna za građane

Koalicija zelene ljevice koju čine politička platforma Možemo!, Nova ljevica i ORaH u subotu, 4. svibnja, u Rijeci je održala konferenciju za medije s fokusom na ključne probleme građana Rijeke: cijene i kvalitetu komunalnih usluga, te opstanak brodogradnje.

Dr.sc. Nebojša Zelič (Možemo!-politička platforma), Riječanin, kandidat za Europski parlament na koalicijskoj listi istaknuo je posljedice privatizacije komunalnih javnih usluga: “Riječki distributer plina i toplinske energije – Energo d.o.o.  djelomično je privatiziran, odnosno nalazi se 43% u vlasništvu talijanskog poduzeća. Nakon te privatizacije, za usluge grijanja i distribucije plina građani Rijeke plaćaju najskuplju cijenu grijanja u Hrvatskoj, a uz Pulu i najskuplji plin”. Napomenuo je i problem potencijalne privatizacije usluge vodoopskrbe upravo iz razloga što su Riječani izuzetno ponosni na kvalitetu svoje vode, te činjenicu da je Gorski kotar leži na vodnim resursima. Jedan od ciljeva koalicije upravo je zaštita prirodnih resursa i komunalnih javnih usluga od privatizacije, budući da je privatizacija u mnogim europskim gradovima dovela do smanjenja kvalitete usluge i povećanja cijena.

Tomislav Tomašević (Možemo!-politička platforma), nositelj koalicijske liste, povezao je komunalne probleme grada Rijeke s europskim politikama i istaknuo da je jedna od glavnih inicijativa koje koalicija namjerava provesti u Europskom parlamentu zaustavljanje donošenja revidirane tzv. Bolkenstein direktive koja stvara dodatan pritisak na države i gradove da privatiziraju i liberaliziraju komunalne usluge. Tomašević je istaknuo kako su brojna istraživanja pokazala da privatizacija komunalnih usluga u pravilu dovodi do povećanja cijene usluge, pogoršanja kvalitete usluge i podinvestiranja u komunalnu infrastrukturu. Istaknuo je da mnogi europski gradovi poput Berlina i Pariza sada otkupljuju natrag u javno vlasništvo usluge vodoopskrbe i druge komunalne usluge nakon što su uvidjeli da je privatizacija uzrokovala štetu za građane i ostale korisnike.

Dragan Markovina, kandidat Nove ljevice na koalicijskoj listi, rekao je da su predstavnici koalicije došli u Rijeku kako bi obilježili Dan oslobođenja Rijeke i razgovarali s građanima o ključnim problemima koje bi zastupnici u EU parlamentu trebali rješavati. Jedan od tih problema je upravo propast 3.maja- riječkog brodogradilišta koje je dio Uljanika i  čiji potencijalni stečaj znači i kraj brodogradnje na području Kvarnera i Istre. Markovina je prozvao dosadašnje zastupnike u EU parlamentu, kao i premijera Plenkovića zbog potpune nezainteresiranosti da probleme hrvatske brodogradnje rješavaju u kontekstu europske strategije za brodogradnju, kao i za to što Hrvatska nije bila proaktivnija u traženju rješenja na EU razini. Rekao je da je i sama EU shvatila da bez značajnijih javnih ulaganja u brodogradnju neće moći parirati Kini i Koreji, te da se za brodogradnju mora osigurati povoljnije mehanizme financiranja i garancijskih instrumenata na razini EU. “Takvu pasivnost spram hrvatske brodogradnje možemo tumačiti samo kao svjesno odustajanje od ove važne industrijske grane”, zaključio je.

Koalicija zelene ljevice na Praznik rada poručila: SDP-ova podrška sindikalnoj referendumskoj inicijativi je licemjerna

Koalicija zelene ljevice na Praznik rada poručila: SDP-ova podrška sindikalnoj referendumskoj inicijativi je licemjerna

Kandidati koalicije Možemo! – politička platforma, Nova ljevica i ORaH na Praznik rada svojim su potpisima podržali sindikalnu referendumsku inicijativu 67 je previše. Tom su prilikom održali i konferenciju za medije na temu rada i mirovinskog sustava.  

Tomislav Tomašević (Možemo! – politička platforma), nositelj koalicijske liste naglasio je da koalicija podržava referendumsku inicijativu jer ova nepromišljena i nepravedna mjera HDZ-ove vlade dodatno ugrožava ranjive skupine starijih radnika. Isto tako, istaknuo je da je “podrška SDP-a ovoj inicijativi licemjerna, jer je upravo SDP-ova vlada usvojila povišenje dobi za umirovljenje na 67 godina.” Mjera prisilnog općeg produljenja radnog vijeka ne rješava glavne probleme nepravednog i neodrživog mirovinskog sustava, a to su “mali broj radnih mjesta zbog izostanka aktivne ekonomske politike te povećanje prekarnih oblika rada, što ukupno smanjuje doprinose u mirovinski sustav.” Početkom 90-ih omjer između radnika i umirovljenika je bio 3 : 1, a danas je 1.2 : 1 – što je neodrživo. “S druge strane, nepravedno je da je prosječna radnička mirovina, koja je nedovoljna za dostojan život, gotovo dvostruko manja od prosječne povlaštene mirovine koju dobiva čak 15 % umirovljenika. Radnička mirovina je čak 4 puta manja od povlaštene mirovine bivših saborskih zastupnika, koje je ova vlada još povećala s 9,000 na 10,000 kn mjesečno.”

Rada Borić (Nova ljevica) istaknula je da u Hrvatskoj danas imamo gotovo 100,000 manje radnih mjesta nego pred krizu 2008. godine, što dodatno pogoršava omjer radnika i umirovljenika. “Loša ekonomska politika dovodi do toga da se smanjuje broj radnih mjesta, registrirana nezaposlenost pada zbog iseljavanja radne snage u zemlje centra, a niska zaposlenost dodatno ugrožava mirovinski sustav.” Dodatni problem je povećanje udjela prekarnog rada u Hrvatskoj. “Prema podacima Eurostata u prekarnom radu smo nažalost prvaci EU, s čak 6,9% zaposlenih s kratkotrajnim ugovorom u trajanju do tri mjeseca. To je čak trostruko više od prosjeka EU. Čak petina radnika zaposlena je na ugovor na određeno vrijeme, a nova zapošljavanja se gotovo u pravilu sklapaju na određeno vrijeme – više od 90% novosklopljenih ugovora je na određeno vrijeme.”

Sandra Benčić (Možemo! – politička platforma) izdvojila je dva razloga zbog kojih visok udio prekarnog rada potkopava održivost mirovinskog sustava: “Prvi razlog jest da ugovori o djelu i autorski ugovori u manjoj mjeri kroz doprinose pune mirovinski sustav u odnosu na ugovore o radu. Drugo, prekarni radni vijek, budući da nije u kontinuitetu, manje vremena doprinosi mirovinskom sustavu. Stoga je smiješan argument ministra Pavića koji govori da će netko tko počne raditi s 24 godine moći do 65. godine napuniti 41 godinu staža jer pretpostavlja radni odnos u kontinuitetu bez ijednog mjeseca nezaposlenosti”.

Osnovana lokalna grupa političke platforme Možemo! u Karlovcu: Nećemo čekati političke mesije!

Osnovana lokalna grupa političke platforme Možemo! u Karlovcu: Nećemo čekati političke mesije!

U subotu, 27.4.2019. predstavljena je lokalna grupa političke platforme Možemo! Karlovac. Tim je povodom održana konferencija za medije, na kojoj je Tomislav Tomašević, nositelj zajedničke liste za europske izbore u koaliciji s Novom ljevicom i ORaHom, izjavio da žele mijenjati stvari i u Hrvatskoj i Europskoj uniji u smjeru više demokracije, socijalne i ekološke pravde te rodne ravnopravnosti. “Politiku vidimo kao kolektivni poduhvat i smatramo da je za političke promjene u Hrvatskoj nužno u politiku uključiti nove ljude i nove ideje. Zato smo ponosni što je osnovana lokalna grupa Možemo! u Karlovcu – ujedno prva lokalna grupa naše političke platforme u Hrvatskoj, u kojoj su velikom većinom ljudi koji do sada nisu bili politički aktivni i nisu bili članovi nijedne političke stranke. Uvjereni smo da će lokalna grupa Možemo! u Karlovcu, kroz borbenost i znanje doprinijeti rješavanju nekih problema koji godinama vladajuće elite stavljaju pod tepih, kao što je primjerice obnova karlovačke Zvijezde i povijesne baštine uz pomoć europskih fondova na na čemu su radili i za što su se zalagali i ljudi aktivni u karlovačkoj grupi Možemo!”


Draženka Polović, članica Inicijativnog odbora Možemo! i suosnivačica lokalne karlovačke grupe, istaknula je da politička platforma Možemo! zastupa vrijednosti i ciljeve poput solidarnosti, sekularizma, borbe protiv korupcije te zaštite okoliša. Osim toga, osvrnula se i na važnost metoda političkog djelovanja platforme Možemo!, u kojoj se sve bitne odluke donose kroz demokratsku raspravu svih članova platforme, za razliku od većine političkih stranaka u Hrvatskoj, u kojoj su odluke rezervirane samo za vodstvo. “Priključili smo se platformi jer zastupamo iste političke vrijednosti i vjerujemo u demokratsku političku organizaciju i metode donošenja odluka. Karlovac nažalost proživljava razdoblje teške stagnacije, duhovno i fizičko odumiranje. U tom je smislu Karlovac savršeno zrcalo države i njene politike. On je grad bez kritičkog mišljenja, bez stvarne javnosti i bez dijaloga.” Smatra da je cinično da je karlovačka vlast Karlovac pokušala brendirati kao “grad susreta” jer susret podrazumijeva dijalog, slobodu i uvažavanje različitosti, a umjesto toga aktualna vlast – kao na početku njegove izgradnje – podiže bedeme i iznova gradi utvrdu poslušnika i istomišljenika, iako nas povijest uči da je samo onda kad je Karlovac bio otvoren i slobodan grad za nove ideje, kulture i vjeroispovijesti, ujedno bio i prosperitetan.

Na lokalnoj razini, neki od prioriteta karlovačke grupe Možemo! su obuhvatna stambena politika koja će osigurati svim mladim ljudima priuštiv krov nad glavom ponajprije obnovom napuštenih i zapuštenih objekata u starim gradskim kvartovima, zaštita karlovačkih rijeka od izgradnje mini-hidrocentrala i zaštita postojećeg gradskog zelenila. “Uvjereni smo da s novim obrascem i vrijednosnim sustavom možemo Karlovac iz utvrde nepravde, klijentelizma, podilaženja strukturama i atmosfere straha i netrpeljivosti pretvoriti u otvoreni, slobodni demokratski grad. Nećemo čekati političke mesije, jer smo mi, građani Karlovca ti koje smo čekali.” Na kraju, pozvala je sve zainteresirane građane Karlovca koji dijele vrijednosti i viziju platforme Možemo! da im se pridruže, “jer jedino zajedno – možemo!”

Damir Bakić, član Koordinacije platforme Možemo!, iskazao je zadovoljstvo činjenicom da je prva lokalna grupa platforme Možemo! osnovana u Karlovcu koja u ovom trenutku broji 20-ak članova. “Uvjereni smo da će ova lokalna grupa biti jedna od najaktivnijih u platformi Možemo! i da će svojim radom unaprijediti kvalitetu života većine ljudi u Karlovcu i Hrvatskoj”. Podsjetio je da su i naša politika i  naše društvo zarobljeni u klijentelizmu i korupciji, kako onoj općoj, tako posebno u političkoj. U isto vrijeme raste siromaštvo, nejednakost i osjećaj besperspektivnosti. Naši temeljni javni servisi – obrazovanje, zdravstvo, pravosuđe – nazaduju. “Ne samo da nemamo odgovore na sutrašnja pitanja, nego kao društvo zaostajemo i za samim sobom. Sve je to posljedica cinizma naše političke, a osobito vladajuće elite i njihovog shvaćanja politike ne kao odgovorne zadaće upravljanja javnim poslovima, nego skoro isključivo kao prilike za osobni probitak. Možemo to promijeniti jedino ako se zajedno politički aktiviramo!”

Nepromišljena i nepravedna mirovinska reforma: 67 jest previše!

Nepromišljena i nepravedna mirovinska reforma: 67 jest previše!

Možemo!-politička platforma je u petak, 26. travnja, uoči početka prikupljanja potpisa za referendumsku inicijativu 67 je previše, na konferenciji za medije poručila da daje podršku sindikalnoj inicijativi za referendum. Smatraju da bi ova nepromišljena i nepravedna mjera iz novog Zakona o mirovinskom osiguranju ne samo dodatno ugrozila ranjive skupine starijih radnika već bi i prouzročila val prijevremenih umirovljenja 2027. godine, prije nego krene povećanje dobi za umirovljenje.

Tomislav Tomašević tom je prilikom istaknuo da su svjesni problema neodrživosti, neadekvatnosti i nepravednosti mirovinskog sustava no naglasio kako je „prisilno produženje dobi za mirovinu zapravo odgađanje rješavanja stvarnih uzroka problema mirovinskog sustava – lošeg stanja na tržištu rada zbog dugotrajnog izostanka aktivne gospodarske politike i povećanja prekarnih oblika rada, ali i činjenice da velik dio „manjka“ u mirovinskom sustavu nastaje zbog toga što se iz njega isplaćuje mirovine za one koji mu nisu solidarno doprinosili.“ Glavni problemi mirovinskog sustava su niska zaposlenost s jedne i nejednakosti radničkih i povlaštenih mirovina s druge strane. „Bez povećanja zaposlenosti i promjene omjera radnika u odnosu na broj umirovljenika nećemo riješiti problem održivosti mirovinskog sustava, a niti povećati mirovine koje su neadekvatne za dostojan život“. Dodatno, smatra da će mjera produljenja radnog vijeka nejednako pogoditi različite društvene skupine, naročito stariju populaciju radnika u specifičnim zanimanjima, za koju u Hrvatskoj nema ni radnih mjesta niti uvjeta rada primjerenih njihovoj dobi, mogućnostima i radnim sposobnostima. „Godišnje na mirovine 668 bivših saborskih zastupnika odlazi čak 80 milijuna kuna. Imamo apsurdnu situaciju u kojoj Plenkovićeva vlada prije 2 godine diže povlaštenu mirovinu bivšim saborskim zastupnicima za čak 1.000 kuna na oko 10.000 kuna, a godinu dana kasnije diže radni vijek do 67 godina svim radnicima koji imaju četiri puta manju prosječnu mirovinu. To je duboko nepravedno.”

Sandra Benčić naglasila je da je Vlada RH, od tri preporuke Europske komisije za reformu mirovinskog sustava, novim Zakonom adresirala dvije: produljenje dobi i penaliziranje ranijeg odlaska u mirovinu. „Treće preporuke – one koja se tiče reforme mirovina po posebnim propisima – Vlada se nije niti dotaknula. A upravo te “povlaštene” mirovine – njih 175.000, odnosno 15% od ukupnog broja – snažno opterećuju sustav”. Te su mirovine u prosjeku znatno i višestruko veće od mirovina obračunatih po Zakonu o mirovinskom osiguranju: prosječna starosna mirovina iznosi oko 2.600 kuna, dok prosječna “povlaštena” mirovina iznosi oko 4.200 kuna. Dodala je, međutim, i da je u redizajnu mirovinskoga sustava potrebno voditi računa o tome da mirovine po posebnim propisima često predstavljaju jedini izvor prihoda kućanstava, te da će „biti potrebno stvoriti odgovarajuće socijalne programe, nakon što se one mirovine koje su rezultat političkih povlastica ili nevjerodostojnih podataka ukinu.“ Zaključila je da bi pravedna odredba bila ona koja dozvoljava, a ne prisiljava produljenje radnog vijeka.

Damir Bakić je naglasio da je temeljni problem sustava u izrazito nepovoljnom omjeru broja osiguranika i broja umirovljenika koji sada iznosi 1,2:1. Ova reforma je nepripremljena, jer bi nužan preduvjet bio prethodno sagledati mirovinski sustav u svojoj biti, bez socijalnih davanja koja se nazivaju mirovinama priznatima po posebnim propisima. Teret sanacije mirovinskog sustava solidarno bi trebali snositi svi. Umirovljenici to već čine primajući omalovažavajuće niske mirovine, radnici to već desetljećima čine puneći proračun iz kojeg se direktno financira golemi deficit mirovinskog sustava (ove godine 18 milijardi kuna), „a sada se traži da ponesu još dodatni dio tereta radeći duže”. Ukazao je i na nepravedan tretman žena u definiciji dugogodišnjeg osiguranika u trenutnom Zakonu o mirovinskom osiguranju. To su oni osiguranici koji su ostvarili pravo na prijevremenu mirovinu i imaju barem 41 godinu staža, te im se stoga omogućuje odlazak u mirovinu koja se ne tretira kao prijevremena, tj. ne podliježe redukciji. S obzirom da smo još u prijelaznom razdoblju u kojem se dobna granica umirovljenja za žene tek diže do 65 godina (trenutno je ona 62 godine i 4 mjeseca), potrebno je u ovom prijelaznom razdoblju do 2027. godine posebno definirati status dugogodišnjeg osiguranika za žene u kojem bi se tražila adekvatno niža dob i adekvatno manji broj godina staža. „Zalagat ćemo se, neovisno o ishodu referenduma, da se i ova nepravda ispravi.”