NAJMLAĐI ZADNJI NA LISTI PRIORITETA-SMJERNICE ZA CRKVE GOTOVE, GDJE SU SMJERNICE ZA VRTIĆE?


Politička platforma Možemo! zahtijeva da se propisom o privremenoj regulaciji rada ustanova za predškolski odgoj i obrazovanje urede pravila rada i provedbe epidemioloških mjera za sve vrtiće u Hrvatskoj na jednakoj osnovi i to u suradnji s odgajateljicama/ima, te da se osiguraju sredstva za provedbu epidemioloških mjera za one vrtiće koji se nalaze u sredinama s razvojnim teškoćama. Nejednako postupanje uzrokovano prepuštanjem tog pitanja jedinicama lokalne samouprave ili čak pojedinim vrtićima zbog nedostatka jasnih i detaljnih uputstva predstavlja kockanje  sa zdravljem djece  i zdravljem odgajateljica i to nećemo dozvoliti! 

Vrtići diljem zemlje još uvijek nisu dobili jedinstvene smjernice za rad nakon “relaksiranja” mjera; odgajatelji ne znaju da li sva djeca mogu u vrtić ili to ovisi o radnom rasporedu roditelja, nema uputa za provedbu epidemioloških mjera uključujući mjere zaštite odgajateljica i drugih radnika u vrtićima prilagođene radu s najmlađom populacijom, nema ni smjernica za rasporede smjena. Pri tome treba imati na umu da će organizacija vrtićkog rada zbog njegove specifičnosti, vrlo vjerojatno morati uključivati epidemiološke mjere sve do mogućnosti primjene cjepiva, te je iz tog razloga nužno ovo pitanje privremeno regulirati propisom, a ne načelnim preporukama. 

U Zagrebu roditelji čija djeca idu u vrtiće stradale u potresu nemaju nikakve informacije o tome gdje će im djeca ići u vrtić, a za to vrijeme Vlada i Bandić igraju ping-pong s odgovornošću za zdravlje naše djece. Zašto vrtići i škole nisu prošli detaljnu procjenu infrastrukturne sigurnosti i zašto nisu prvi na listi prioriteta za obnovu?

Treba imati na umu da zaštitna sredstva potrebna za provedbu epidemioloških mjera u vrtićima ovise o sredstvima lokalne samouprave: bez jedinstvenih uputa i standarda za sve vrtiće na području RH i osiguranju sredstava iz državnog proračuna za provedbu mjera djecu izlažemo arbitrarnom postupanju i faktoru sreće. 

Sve ovo je posljedica dugotrajne zapuštenosti sustava predškolskog odgoja i obrazovanja: nepoštovanja pedagoških standarda, neulaganja u infrastrukturu vrtića i radnika/ica u vrtićima, svođenje rada vrtića na “čuvanje” djece umjesto na ono što je osnovna funkcija: odgoj i obrazovanje djece predškolske dobi! 

Sažetak djelovanja Vlade i Stožera u “relaksiranju” mjera  može se svesti u jednu rečenicu: imamo smjernice za Crkve, imamo smjernice za shopping, što bi još htjeli? 

Propuštanje osiguranja uvjeta za rad vrtića tako da se osigura zdravlje radnika/ica i zdravlje djece kršenje je ustavne obaveze Vlade koja proizlazi iz članka 63.a koji propisuje obvezu državi da štiti materinstvo, djecu i mlade i spremni smo zahtijevati ocjenu ustavnosti njihovog postupanja ako se odmah ovo pitanje ne riješi! 

Naša djeca , mada su najmanji građani imaju pravo na jednakost pred zakonom i jednakost postupanja i od toga ne smijemo odustati ni zbog korone niti zbog  krivih političkih prioriteta!

Zahtijevamo kontrolu isplata potpora za radnike!

Zahtijevamo kontrolu isplata potpora za radnike!

Ravnatelj Porezne uprave, Božidar Kutleša, u sinoćnjem Dnevniku HRT-a izjavio je da eventualne malverzacije sredstvima koje su poslodavci dobili od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, kao potporu za radnike, ne smatra nečim čime bi se Porezna uprava trebala baviti,  jer se radi o sredstvima koja su potpora poslodavcu. Time je zapravo dao neizravnu dozvolu poslodavcima da sredstvima koje su dobili za radničke plaće rade što god žele. Neprihvatljivo je da se javna sredstva troše bez kontrole, jer će prednost ostvariti oni koji se ponašaju neodgovorno prema svojim radnicima.

Možemo! se od početka ove krize zalaže za rješenja koja će radnicima osigurati stabilnost  prihoda i omogućiti kontrolu države nad potrošnjom proračunskih sredstava. Smatramo da mjere trebaju biti dizajnirane tako da pomognu svima kojima je pomoć potrebna, ali da na njima nitko ne smije profitirati. Iz tog razloga zahtijevamo da Vlada prilikom financijskih intervencija u gospodarstvo usvoji dva kriterija: (1) zadržavanje radnih mjesta i plaća koje mogu pokriti troškove života radnika i (2) zabranu profitiranja od sredstava koje se sada investiraju u gospodarstvo. To konkretno znači da se potpore moraju vezati uz obavezu očuvanja radnih mjesta, te da se od svih subjekata koji dobivaju neki oblik državne potpore traži zabrana isplate dividendi za 2019. godinu i obaveza reinvestiranje te dobiti u održavanje poslovanja u 2020. godini. Smatramo da je primarna obaveza svakog vlasnika investirati u poslovanje svoje tvrtke, a da se pomoć treba usmjeriti na sve one koji nemaju dovoljno viškova ili likvidnosti.

Osiguranje kontrole načela neprofitiranja od mjera može se provesti kroz sustav porezne prijave i podnošenja financijskih izvješća za 2020. godinu, kada će se po predaji prijave/izvještaja za 2020. vidjeti je li netko na razini godine imao pad prihoda veći od 20% ili ne. Svima koji će imati  takav pad na razini godine potrebno je otpisati dugovanja za poreze i doprinose, a onima kojima su  prihodi bili na razini 2019. (do -20%) odrediti obvezu proporcionalnog povrata dugovanja za poreze i doprinose odobrene u 2019.g.

Konačno, smatramo da se korištenje mogućnosti neplaćanja poreza i doprinosa u tromjesečnom razdoblju (s eventualnom naknadnom korekcijom ovisno o trajanju krize), treba omogući bilo kada tijekom godine. Tako bi se izjednačila potpora onim tvrtkama koje  posljedice osjećaju već sada, i onima koje će posljedice osjetiti u nadolazećem razdoblju, kada završe poslove ugovorene prije krize.

Tko je ovdje sud? – Kada vlast ne poštuje sudske odluke to je obilježje autoritarnog režima

Tko je ovdje sud? – Kada vlast ne poštuje sudske odluke to je obilježje autoritarnog režima

Povodom sve češćih neprovođenja pravomoćnih sudskih odluka, od kojih je samo posljednji u nizu slučaj ravnateljice Centra za socijalnu skrb Zagreb koja je odbila provesti pravomoćnu sudsku odluku Upravnog suda, politička platforma Možemo!, u suradnji s Duginim obiteljima i Darijom Juričanom održala je konferenciju za medije. 

Sandra Benčić iz političke Platforme Možemo!  istaknula je da “sve češća pojava slučajeva gdje se izvršna vlast stavlja iznad sudske upućuje na obilježja autoritarnih režima, a taj režim stoluje ovdje u Vladi, na čelu s HDZ-om i premijerom  Andrejom Plenkovićem i svima onima koji im drže ljestve: prije svega HNS-om i Milanom Bandićem. Svi oni zajedno stvorili su atmosferu u kojoj se građane maltretira kafkijanskim postupcima čekajući da se građani iscrpe i odustanu od ostvarenja svog prava. Eklatantan primjer je Hrvatska banka za obnovu i razvoj, na koji je upozorila udruga Zelena Istra – HBOR nakon čak 31 presude Upravnog suda  koje sve nalažu javnu objavu podataka o kreditnim plasmanima i dalje na svaki novi zahtjev građana ili novinara odgovara negativno i tjera ih u dugotrajne procese.” 

Darijo Juričan iznio je primjer vlastitog slučaja promjene imena u zakonitom procesu,što je potvrđeno i odlukom Upravnog suda da bi naposljetku Ministarstvo uprave u potpunosti iznegiralo odluku suda i napravilo suprotno, onemogućivši mu promjenu imena u Milan Bandić. Drugi primjer koji je iznio tiče se građanina Hrvoja Šimića kojem Grad Zagreb i Zagrebački Holding, usprkos sudskoj odluci, odbijaju dati informacije o odvjetničkim tarifama koje Grad i Holding isplaćuju pojedinim odvjetnicima, stavljajući se tako iznad sudske vlasti i prava građana. 

Daniel Martinović iz Duginih obitelji iznio je probleme vezane uz slučaj udomiteljskog gay para. Pritom je istaknuo “Smatramo nevjerojatnim da su životni partneri Ivo Šegota i Mladen Kožić dobili drugu odbijenicu od Centra za socijalnu skrb u njihovom pokušaju da postanu udomitelji, i to nakon što je Upravni sud u prosincu prošle godine poništio prvu odbijenicu, označivši je diskriminatornom. Neprihvatljivo je “i  da se ikoga diskriminira temeljem seksualne orijentacije, što je prepoznato od strane sudske vlasti i u slučaju Ive i Mladena, i to da se odluke izvršne vlasti donose na temelju toga koliko postotaka glasova će neka stranka dobiti ili izgubiti, ili na temelju nečijih osobnih uvjerenja.” Ministrici Bedeković Dugine obitelje poslale su upit za sastankom čim je stupila na dužnost, no na njega još uvijek nije odgovoreno. 

Na kraju je Sandra Benčić istaknula da traži da državni službenici i dužnosnici koji namjerno odbijaju provesti sudske odluke za svoju obijest moraju odgovarati osobno, a ne da se kao do sada odštete građanima isplaćuju iz državnog proračuna. Iz tog razloga istaknula je da je podnijela kaznenu prijavu protiv ravnateljice Centra za socijalnu skrb, jer se tu ne radi samo o protuzakonitom već i protuustavnom postupanju u kojem se poništava ustavno načelo diobe vlasti i garancija sudske kontrole odluka tijela javne vlasti. 

Tražimo ostavku ministrice Bedeković i osnivanje neovisnog istražnog povjerenstva za tragediju u Andraševcu

Tražimo ostavku ministrice Bedeković i osnivanje neovisnog istražnog povjerenstva za tragediju u Andraševcu

Na konferenciji za medije održanoj u srijedu, 15. siječnja na Markovom trgu u Zagrebu politička platforma Možemo! zatražila je smjenu ministrice Bedeković zbog smrti šest osoba koje su tragično poginule u požaru obiteljskog doma za stare i nemoćne u Andraševcu. Ministricu smatraju politički odgovornom zbog očitog nerazumijevanja sustava odgovornosti i nadzora u svom resoru, što je pokazala izjavom da njeno ministarstvo nije odgovorno za tragediju jer ne financira obiteljske privatne domove. 

Nives Miošić podsjetila je i na predizborni program HDZ-a #vjerodostojno u kojem je obećana izgradnja 20 domova za starije i nemoćne, te upitala “gdje su ti domovi s obzirom na to da je kraj mandata?”. Također je podsjetila da je Vlada ne samo odgovorna nego i kriva za tragediju jer je odbila poslušati preporuke Pravobraniteljice Lore Vidović koja je opetovano upozoravala na loše stanje u obiteljskim domovima i manjak nadzora nad njihovim poslovanjem. Odbili su i prijedloge Sindikata umirovljenika Hrvatske koji su tražili strože uvjete poslovanja i pojačani nadzor nad radom obiteljskih domova. Nives Miošić podsjetila je i na sličnu tragediju u Bjelovaru prije devet godina nakon koje se u sustavu nije napravilo ništa da bi se nova tragedija izbjegla.

Tomislav Tomašević naglasio je da se od hrvatske samostalnosti nije ulagalo u infrastrukturu domova za starije i nemoćne u javnom vlasništvu, već se slijedi pristup privatizacije skrbi i odricanja od odgovornosti društva i države za jednu od najranjivijih skupina. Naglasio je da se radi o nemaru države, budući da su cijene domova dvostruko, a ponekad i trostruko više od prosječne hrvatske mirovine, a u privatnim domovima više čak i od prosječne plaće. Podsjetio da je u posljednjih 30 godina primjerice u Zagrebu izgrađen samo jedan dom za starije i nemoćne i da samo u Zagrebu nedostaje oko 3500 mjesta u domovima. Umjesto da gradi nove domove, država je 2014. godine digla nepotreban kredit od Svjetske banke od 70 milijuna eura za reformu socijalne skrbi koja nikad nije provedena pa su plaćane kamate na nepotrošena kreditna sredstva. 


Sandra Benčić rekla je da država nije osigurala sredstva iz EU fondova za unapređenje infrastrukture staračkih domova niti za izgradnju centara za palijativnu skrb, “pa je palijativna skrb prepuštena ili nekvalificiranom osoblju u obiteljskim domovima ili skrbi članova obitelji.” Naglasila je da se Politička platforma Možemo! zalaže za ulaganja u izgradnju domova za starije i nemoćne kombinacijom sredstava iz državnog proračuna i proračuna regionalne samouprave, te EU fondova u novoj perspektivi, kao i poticanje stambenog zadrugarstva za stariju životnu dob uz osiguranje tzv. potpomognutog stanovanja u zajednici. “Želimo da svaka osoba u Hrvatskoj ostvari dostojanstvenu starost i da u ovoj zemlji ima mjesta za sve, pa tako i za starije i nemoćne”. Možemo! “traži osnivanje neovisnog saborskog istražnog povjerenstva za istragu ove tragedije koju će voditi Pučka pravobraniteljica i Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, jer ako ministarstvo bude istraživalo vlastitu odgovornost, znamo kakav će biti rezultat te istrage.”

Subvencije kao gašenje požara benzinom: 628 milijuna proračunskih kuna za dizanje cijena stanova!

Subvencije kao gašenje požara benzinom: 628 milijuna proračunskih kuna za dizanje cijena stanova!

Na jutrošnjoj konferencije za medije predstavnici Političke platforme Možemo! Sandra Benčić i Tomislav Tomašević ponovno su upozorili na činjenicu da su sve dosadašnje mjere stambene politike ove Vlade usmjerene na povećanje dostupnosti stanovanja svedene su na subvencioniranje kredita, što ima nekoliko negativnih efekata. Od 2017. godine od kada se mjera provodi, linearno se iz kvartala u kvartal diže indeks cijena stanova u Zagrebu. Hrvatska je trenutno 3. zemlja u EU po rastu cijena nekretnina u drugom kvartalu ove godine.

Sandra Benčić naglasila je da: “prema najnovijim podacima koje smo dobili od Ministarstva graditeljstva država je do sada preuzela obavezu subvencioniranja kredita u vrijednosti od 628 milijuna kuna, a  za to se prema etalonskoj cijeni građenja moglo financirati gradnju 1700 stanova za dugoročni najam. To bi spriječilo eksploziju cijena stanova, a sama takva  investicija ne bi predstavljala bacanje novaca u profite banaka, nego održivu investiciju koja se vraća kroz najam i osigurava nove investicije u javnu stanogradnju.”

Benčić je također upozorila da je “u 18 godina državno poticane stanogradnje, država u izgradnju stanova uložila 1,1 milijardu  kuna, a samo u tri posljednje godine više od polovine tog iznosa za subvencioniranje stambenih kredita. Pri tome je čak 33% iznosa kredita odobreno za kupnju stanova u Zagrebu potičući tako daljnju centralizaciju zemlje. 

.”Tomislav Tomašević upozorio je da je “uz sve to, proteklog tjedna Grad Zagreb donio odluku da je paušalni iznos poreza za turistički najam 300 kuna po krevetu GODIŠNJE! To znači da je najam turistima i dalje u povlaštenom poreznom položaju u odnosu na dugoročni najam stanovnicima: iznajmljivači koji svoje stanove daju u dugoročni najam u prosjeku plaćaju čak 10% od cijene najma, odnosno oko 300 kuna MJESEČNO!” 

Jedno od ključnih područja stambene politike – politika dugoročnog najma u Hrvatskoj je sustavno zanemarivano: osim što se dugoročni najam porezno kažnjava, sami podstanari su  vrlo slabo zaštićeni, posebno u vrijeme turističke sezone kada ih se izbacuje iz stanova zbog unosnijeg najma turistima. 

Kombinacija mjera subvencioniranja kredita za kupnju stanova i porezne politike koja favorizira turistički najam, dovela je do nedostatka stanova za najam u Zagrebu i drugim turističkim gradovima Hrvatske, te eksplozije cijena nekretnina, stvarajući ponovno nekretninski balon koji je posljednji put po mnoge vrlo loše završio.

Politička platforma Možemo! zalaže se za javna ulaganja u izgradnju stanova za dugoročni najam, promjene poreznog sustava tako da se porezno stimulira dugoročni najam, te bolju zakonsku zaštitu podstanara!

Gradovi diljem Europe reguliraju tržište najma- može li i Hrvatska?

Gradovi diljem Europe reguliraju tržište najma- može li i Hrvatska?

Na društvenim mrežama i ponekom mediju ovih dana se prenosi vijest kako je glavni grad Njemačke regulirao cijene najma, kategorizirao stanove po kvaliteti i lokaciji i odredio maksimalnu cijenu po kvadratu za svaku od njih: maksimalna je 9,8 Eura po kvadratu, što je samo 2 Eura više od prosječne zagrebačke cijene kvadrata, a prosječna plaća Berlinčana je tri puta veća od one u Zagrebu. Osim toga, zabranio je i povećanja stanarina do 2022., a nakon toga moći će se povećavati samo u razini inflacije. Berlin se tako ovim  aktom obračunao s idejom da je tržište sposobno rješavati egzistencijalne potrebe  s društveno prihvatljivim ishodima.

Berlin nije jedini grad koji regulira tržište najma: tu su i Beč – u kojem je više od 50% stanova u javnom i zadružnom stambenom fondu, Barcelona – koja ograničava kratkoročni najam turistima kao i  Amsterdam, te London – koji najavljuju značajne promjene u regulaciji najma od naredne godine.

U Hrvatskoj je pitanje regulacije cijena još daleko: posljednjih 25 godina, sve vlasti i HDZove i SDP-ove, prepuštale su stambenu politiku tržištu, uz manje intervencije koje nisu značajnije utjecale na pitanje dostupnosti stanovanja za veći dio stanovništva. Pitanja odnosa stanodavaca i podstanara nisu adekvatno uređena,  inspekcije ne kontroliraju najam na crno, manje poreza plaćaju  oni koji stanove iznajmljuju turistima od onih koji ih daju u dugoročan najam, novci iz proračuna kroz mjeru subvencioniranja kredita odlaze na ekstraprofit prodavatelja i kamate banaka, a istovremeno je mjera nedostupna desecima tisuća mladih koji nisu kreditno sposobni. Uz to, i država i gradovi rasprodaju javni stambeni fond umjesto da u njega ulažu i daju ga u najam pod povoljnim uvjetima. 

Za Možemo! je  pravo na dom ljudsko pravo i temeljna egzistencijalna potreba koja se ne smije prepuštati divljanju tržišta i špekulacijama financijskih institucija.  Po uzoru na Berlin i druge gradove diljem Europe, razvijamo obuhvatnu stambenu politiku koja svim građanima, u različitim periodima života, može osigurati stan u skladu s njihovim potrebama, za cijenu koja ih neće gurnuti na rub siromaštva. Naša stambena politika cilja osigurati snažnije javne investicije u stanove za dugoročni najam stanovnicima, a istovremeno pravednije regulirati odnos najmodavca i najmoprimca na tržištu, uključujući kriterije kvalitete stambenog prostora pri određivanju cijene najma. Osim toga, razvijamo i mjere za smanjenje udjela crnog tržišta kroz povoljniji porezni tretman za one koji stanove daju u dugoročni najam. Kao društvo, Možemo! pravo na dom tretirati kao ljudsko pravo.

JAVNI STANOVI ZA NAJAM, A NE SUBVENCIJE BANKAMA!

JAVNI STANOVI ZA NAJAM, A NE SUBVENCIJE BANKAMA!

Ova vlada na čelu s HDZ-om i HNS-om nastavlja već treću godinu s promašenom politikom subvencija stambenih kredita kojom stotine milijuna kuna javnog novca završe kao profit banaka i prodavača nekretnina umjesto da se taj novac ulaže u gradnju javnih stanova za najam. Danas je zadnji dan za prijave mlađih građana (do 45 godina starosti) za državnu subvenciju za kredit namijenjen kupnji stana u iznosu od najviše 100.000 EUR-a te 1500 EUR-a po m2 uz rok otplate od najmanje 15 godina. Vlada najavljuje da će ovakvu promašenu mjeru nastaviti i u 2020. godini kada će po prvi puta raspisati dva natječaja – u ožujku i u rujnu.

Prvi razlog zašto je ovakva stambena politika promašena, s čime se slažu gotovo svi stručnjaci za tržište nekretnina, je da u mjesecima dodjele državnih subvencija cijene nekretnina rastu do 10%, posebice u Zagrebu i na obali. “Na taj način država kupcima stanova radi ‘medvjeđu uslugu’ jer im pojeftinjuje kredit, ali im istovremeno poskupljuje nekretninu koju kupuju. Na kraju od svega najviše koristi imaju banke čije kredite država subvencionira jer im time pomaže u boljem plasmanu kredita i posljedično u ostvarivanju veće dobiti”, rekao je Tomislav Tomašević. Veliku korist od ovih mjera imaju i prodavatelji nekretnina budući da se prosječna cijena povećava za vrijeme subvencija. Kupci su naime ovom mjerom ucijenjeni da upravo tada kupuju nekretnine, pa prodavatelji uspiju ostvariti veću dobit nego što bi je ostvarili da nema državnih subvencija.

Drugi razlog zašto je ovakva stambena mjera za mlade promašena jest zato što subvencije za kredite nisu dostupne velikom broju mladih koji ne mogu dobiti stambeni kredit jer imaju ugovor na određeno vrijeme, povremeni ugovor o djelu i slično. “Iako je deklarativno usmjerena mlađoj populaciji, ova mjera ne uzima u obzir važne i sve prisutnije trendove prema kojima mladi sve više rade na kratkoročne ugovore i u drugim oblicima privremenog rada i kredite niti mogu dobiti niti ih si mogu priuštiti. Tu je posebno bitno istaknuti da, suprotno mitu prema kojem ljudi sami biraju privremene poslove, u Hrvatskoj se 2018. godine skoro 90% privremeno zaposlenih izjašnjava da takve poslove rade zato što ne mogu naći stalni posao. Privremena i povremena zaposlenost je stvarnost za mnoge mlade ljude i mi smatramo da od toga moramo poći u oblikovanju stambene politike”, rekla je Danijela Dolenec.

Naš je stav da prioritet stambene politike, umjesto subvencioniranja bankovnih kredita za kupnju stanova, treba biti razvoj fonda javnih stanova za najam. Takvih je stanova sada u Hrvatskoj samo 2%, dok je europski prosjek 15%. Prednosti javnih stanova za najam sastoje se u tome da se oni ne mogu preprodavati, ostaju u trajnom javnom vlasništvu i dostupni su širem krugu građana, uključujući i mlade. Osim što se na taj način otvara životno važna mogućnost povoljnijeg najma, dostupnog puno širem krugu ljudi, javni stanovi za dugoročni najam mladima također stvaraju veću sigurnost i indirektno utječu na čitav niz životnih odluka. Dodatno, ponuda jeftinijeg javnog najma stabilizirala bi cijene nekretnina. Smatramo posebno licemjernim da državni dužnosnici uz svoje visoke plaće sebi osiguravaju subvencionirani najam stanova, a provode politike koje mlade tjeraju da stambeno pitanje rješavaju na divljem tržištu nekretnina.

Hodaj do birališta, pobijedi fundamentalizam!

Hodaj do birališta, pobijedi fundamentalizam!

Na zadnji dan kampanje za Europske izbore, kandidatkinje i kandidati koalicije platforme Možemo!, Nova ljevica i ORaH održali su konferenciju za medije na Markovom trgu u Zagrebu. Pritom su Markov trg prekrili transparentom dimenzija 23×13 metara, na kojemu stoji Hodaj do birališta, pobijedi fundamentalizam!  

Rada Borić (Nova ljevica) istaknula je da su danas ovdje „zato što će se sutra ponovno hodati protiv naših sestara, naših kćeri i naših unuka, tjeravši ih na ponovnu upotrebu žičanih vješalica umjesto sigurnog i dostupnog pobačaja“, naglasivši da se zapravo radi o zahtjevu za zabranu pobačaja „umotanom u šarene balone“. Osvrnula se i na činjenicu da će, prema najavama, akcija ultra desnih udruga podržanih od Crkve i države biti popraćena koncertom osobe čiji koncerti redovito uključuju fašističku ikonografiju i stavove i zabranjuju se u europskim zemljama. Na kraju je istaknula da će se tzv. hod za život održatina dan izborne šutnje, iako nosi jasnu političku poruku o tome za koga glasati na ovim izborima:. „A traže da se glasa za one koji gaze žene. Neće proći!“

Ana Marija (Mima) Simić (Možemo! – politička platforma) podsjetila je na druge inicijative istih organizatora. „Ovo je ista ekipa koja je svojedobno kroz referendum, pod parolom zaštite obitelji, mojoj supruzi i meni uskratila jednaka prava u ovom društvu. Ako ste protiv istospolnog braka, ne stupajte u istospolni brak. Ako ste protiv pobačaja, nemojte pobaciti, ali nemate pravo određivati drugima što da čine. Ovdje se uistinu radi o ljudskim životima: u trenutku spajanja spermija i jajne stanice žena se pretvara u državni inkubator i gubi pravo na upravljanje vlastitim životom. Takvu odluku samo pojedinačna žena smije donijeti.“ U optimističnijem tonu, Mima Simić je dodala da je biciklirajući Hrvatskom u kampanji iskusila da su ljudi mnogo otvoreniji no što bi ovakvi hodovi dali naslutiti. „Ljudi širom Hrvatske definitivno podržavaju život – i to bolji i kvalitetniji život za sve njezine građane, bez obzira na to kako izgledaju, kako se vole ili kako se mole.“

Sandra Benčić (Možemo! – politička platforma ) istaknula je da su ljudi s liste br. 18 bili na pravoj strani povijesti „i kad se branilo pravo na bračnu jednakost, i kad se branilo pravo na vlastiti jezik i pismo, i kad se branilo žene žrtve nasilja i kad se branila ratifikacija Istanbulske konvencije.” Naglasila je da su uvijek bili brana fundamentalizmu bilo koje vrste, „jer svjedočimo političkim posljedicama rasta ove vrste fundamentalizma u Poljskoj, Mađarskoj i drugim europskim zemljama, koje rezultiraju  političkim nasiljem, nasiljem nad ženama, ali i uništavanjem osnovnih zasada onoga što bi trebala biti sloboda, jednakost i pravo na život svakog rođenog čovjeka. Stoga je građane i građanke pozvala da ovu nedjelju zajedno s njima budu na pravoj strani povijesti. „Naš hod događa se ove nedjelje i pozivamo sve građane i građanke da se izborom naše liste, liste br. 18, jasno i glasno odupru vjerskom i svakom drugom fundamentalizmu i da zajedno branimo naše slobode da odlučujemo o vlastitim tijelima, vlastitim vrijednostima i vlastitim životima.“

Brojne javne osobe podržale koaliciju platforme Možemo!, Nove ljevice i ORaH-a

Brojne javne osobe podržale koaliciju platforme Možemo!, Nove ljevice i ORaH-a

MOŽEMO! – NOVU LJEVICU – ORAH PODRŽALI MILE KEKIN, DAMIR URBAN, MIRA FURLAN, LEON LUČEV, EVE ENSLER I BROJNE DRUGE JAVNE OSOBE

Osim podrške klimatske aktivistice i glumice Pamele Anderson, ekonomista Yanisa Varoufakisa, spitzenkandidata europskih Zelenih Basa Eikhouta, donedavnog švedskog ministra obrazovanja Gustava Fridolina, koaliciju platforme Možemo! Nove ljevice i ORaH-a za predstojeće EU izbore javno su podržale i brojne druge osobe iz javnog života.

Među njima su kolumnist Jurica Pavičić, frontman Hladnog piva Mile Kekin i frontman Jonathana Zoran Badurina, glazbenik Damir Urban, glumice Mira Furlan, Doris Šarić-Kukuljica, Tihana Lazović, Lucija Šerbeždija, Alma Prica, Lana Barić, Gorana Marin, glumci Leon Lučev, Damir Markovina, spisateljica Ivana Bodrožić, američka spisateljica i feministkinja Eve Ensler, mirovni aktivist Goran Božičević i docent na Sveučilišnom centru za protestantsku teologiju Zoran Grozdanov.

Time je lista 18 jedina lista za Europski parlament koja je dobila toliko široku podršku javnih osoba. Podrške nastavljaju pristizati, a redovito ćemo ih objavljivati na webu i našoj facebook stranici.

Mile Kekin pozvao je birače da zaokruže listu broj 18, naglasio kako se godinama povlači teza da se ništa ne može te se zapitao: “Što ako ovaj put stvarno MOŽEMO? Što ako možemo izaći na izbore i glasati za nekoga, a ne protiv nekoga? Što ako možemo glasati za ljude koji u svojim sredinama već godinama zagorčavaju život lokalnim šerifima i moćnicima? Ako i vi, kao ja, vjerujete da stvarno MOŽEMO bolje od ovoga, onda izađite na europske izbore i glasajte za Možemo!”.

Damir Urban je rekao: “Uvijek ispadne da glasam za manje zlo ili da glasam protiv. Ove godine stvari su ipak drugačije. Nebojša Zelič, moj prijatelj i čovjek u čije životne izbore i stavove vjerujem pronašao je unutar platforme Možemo! svoje istomišljenike, pronašao je prostor za svoje političko djelovanje što je i mene ponukalo da saznam o kome se točno radi, kakav je njihov program, tko su ti ljudi i što mi nude. I zaključio sam da dijelimo slične stavove i cijenimo iste vrijednosti.“

Mira Furlan  poziva sve da glasaju za Mimu (Ana Mariju) Simić na listi broj 18, ističući kako  Mima ujedinjuje dvije naoko nespojive osobine, a to su izuzetna intelektualna spremnost, obrazovanost i znanje na jednoj strani i ogromna empatija, jedno veliko srce na drugoj strani. Takve ljude trebamo, takve političare trebamo!”

Jurica Pavičić ističe kako se ”lista zelene ljevice za izbore za Europski parlament sastoji od ljudi koji su pametni, čestiti, koje dugo poznajem u njihovom profesionalnom životu i koji su ovoj zemlji i društvu služili na razne načine: kao aktivisti, pisci, kulturnjaci, borci protiv korupcije i za transparentnost, novinari… U jednom su trenutku shvatili da se ne mogu više baviti samo ‘oko politike’ nego da se moraju početi baviti politikom. Napravili su taj korak za kojeg je trebalo odvažnosti i ja ih u tome podržavam!”

Leon Lučev opisuje ljude okupljene u Platformi Možemo! kao “moralne, odgovorne, hrabre, beskompromisne, legaliste, socijalno i ekološki osviještene”. Također je pozvao glasače da “pročitaju program, upoznaju  ljude iz platforme, te da odluku donesu svojom glavom”.

Eve Ensler, američka spisateljica poznata široj javnosti po bestselleru “Vaginini monolozi” istaknula je podršku našoj zeleno-lijevoj koaliciji i posebno kandidatkinji Radi Borić prisjećajući se kako je s Borić “obilazila ratna područja na području bivše Jugoslavije i razgovarala s brojnim ženama žrtvama nasilja”. Istaknula je kako “svi mi trebamo Radu u Europskom parlamentu kako bi čuvala Europu sigurnom za žene, radnike, izbjeglice i LGBTIQ zajednicu.”.