Tražimo ostavku ministrice Bedeković i osnivanje neovisnog  istražnog povjerenstva za tragediju u Andraševcu

Tražimo ostavku ministrice Bedeković i osnivanje neovisnog istražnog povjerenstva za tragediju u Andraševcu

Na konferenciji za medije održanoj u srijedu, 15. siječnja na Markovom trgu u Zagrebu politička platforma Možemo! zatražila je smjenu ministrice Bedeković zbog smrti šest osoba koje su tragično poginule u požaru obiteljskog doma za stare i nemoćne u Andraševcu. Ministricu smatraju politički odgovornom zbog očitog nerazumijevanja sustava odgovornosti i nadzora u svom resoru, što je pokazala izjavom da njeno ministarstvo nije odgovorno za tragediju jer ne financira obiteljske privatne domove. 

Nives Miošić podsjetila je i na predizborni program HDZ-a #vjerodostojno u kojem je obećana izgradnja 20 domova za starije i nemoćne, te upitala “gdje su ti domovi s obzirom na to da je kraj mandata?”. Također je podsjetila da je Vlada ne samo odgovorna nego i kriva za tragediju jer je odbila poslušati preporuke Pravobraniteljice Lore Vidović koja je opetovano upozoravala na loše stanje u obiteljskim domovima i manjak nadzora nad njihovim poslovanjem. Odbili su i prijedloge Sindikata umirovljenika Hrvatske koji su tražili strože uvjete poslovanja i pojačani nadzor nad radom obiteljskih domova. Nives Miošić podsjetila je i na sličnu tragediju u Bjelovaru prije devet godina nakon koje se u sustavu nije napravilo ništa da bi se nova tragedija izbjegla.

Tomislav Tomašević naglasio je da se od hrvatske samostalnosti nije ulagalo u infrastrukturu domova za starije i nemoćne u javnom vlasništvu, već se slijedi pristup privatizacije skrbi i odricanja od odgovornosti društva i države za jednu od najranjivijih skupina. Naglasio je da se radi o nemaru države, budući da su cijene domova dvostruko, a ponekad i trostruko više od prosječne hrvatske mirovine, a u privatnim domovima više čak i od prosječne plaće. Podsjetio da je u posljednjih 30 godina primjerice u Zagrebu izgrađen samo jedan dom za starije i nemoćne i da samo u Zagrebu nedostaje oko 3500 mjesta u domovima. Umjesto da gradi nove domove, država je 2014. godine digla nepotreban kredit od Svjetske banke od 70 milijuna eura za reformu socijalne skrbi koja nikad nije provedena pa su plaćane kamate na nepotrošena kreditna sredstva. 


Sandra Benčić rekla je da država nije osigurala sredstva iz EU fondova za unapređenje infrastrukture staračkih domova niti za izgradnju centara za palijativnu skrb, “pa je palijativna skrb prepuštena ili nekvalificiranom osoblju u obiteljskim domovima ili skrbi članova obitelji.” Naglasila je da se Politička platforma Možemo! zalaže za ulaganja u izgradnju domova za starije i nemoćne kombinacijom sredstava iz državnog proračuna i proračuna regionalne samouprave, te EU fondova u novoj perspektivi, kao i poticanje stambenog zadrugarstva za stariju životnu dob uz osiguranje tzv. potpomognutog stanovanja u zajednici. “Želimo da svaka osoba u Hrvatskoj ostvari dostojanstvenu starost i da u ovoj zemlji ima mjesta za sve, pa tako i za starije i nemoćne”. Možemo! “traži osnivanje neovisnog saborskog istražnog povjerenstva za istragu ove tragedije koju će voditi Pučka pravobraniteljica i Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, jer ako ministarstvo bude istraživalo vlastitu odgovornost, znamo kakav će biti rezultat te istrage.”

Subvencije kao  gašenje požara benzinom: 628 milijuna proračunskih kuna za dizanje cijena stanova!

Subvencije kao gašenje požara benzinom: 628 milijuna proračunskih kuna za dizanje cijena stanova!

Na jutrošnjoj konferencije za medije predstavnici Političke platforme Možemo! Sandra Benčić i Tomislav Tomašević ponovno su upozorili na činjenicu da su sve dosadašnje mjere stambene politike ove Vlade usmjerene na povećanje dostupnosti stanovanja svedene su na subvencioniranje kredita, što ima nekoliko negativnih efekata. Od 2017. godine od kada se mjera provodi, linearno se iz kvartala u kvartal diže indeks cijena stanova u Zagrebu. Hrvatska je trenutno 3. zemlja u EU po rastu cijena nekretnina u drugom kvartalu ove godine.

Sandra Benčić naglasila je da: “prema najnovijim podacima koje smo dobili od Ministarstva graditeljstva država je do sada preuzela obavezu subvencioniranja kredita u vrijednosti od 628 milijuna kuna, a  za to se prema etalonskoj cijeni građenja moglo financirati gradnju 1700 stanova za dugoročni najam. To bi spriječilo eksploziju cijena stanova, a sama takva  investicija ne bi predstavljala bacanje novaca u profite banaka, nego održivu investiciju koja se vraća kroz najam i osigurava nove investicije u javnu stanogradnju.”

Benčić je također upozorila da je “u 18 godina državno poticane stanogradnje, država u izgradnju stanova uložila 1,1 milijardu  kuna, a samo u tri posljednje godine više od polovine tog iznosa za subvencioniranje stambenih kredita. Pri tome je čak 33% iznosa kredita odobreno za kupnju stanova u Zagrebu potičući tako daljnju centralizaciju zemlje. 

.”Tomislav Tomašević upozorio je da je “uz sve to, proteklog tjedna Grad Zagreb donio odluku da je paušalni iznos poreza za turistički najam 300 kuna po krevetu GODIŠNJE! To znači da je najam turistima i dalje u povlaštenom poreznom položaju u odnosu na dugoročni najam stanovnicima: iznajmljivači koji svoje stanove daju u dugoročni najam u prosjeku plaćaju čak 10% od cijene najma, odnosno oko 300 kuna MJESEČNO!” 

Jedno od ključnih područja stambene politike – politika dugoročnog najma u Hrvatskoj je sustavno zanemarivano: osim što se dugoročni najam porezno kažnjava, sami podstanari su  vrlo slabo zaštićeni, posebno u vrijeme turističke sezone kada ih se izbacuje iz stanova zbog unosnijeg najma turistima. 

Kombinacija mjera subvencioniranja kredita za kupnju stanova i porezne politike koja favorizira turistički najam, dovela je do nedostatka stanova za najam u Zagrebu i drugim turističkim gradovima Hrvatske, te eksplozije cijena nekretnina, stvarajući ponovno nekretninski balon koji je posljednji put po mnoge vrlo loše završio.

Politička platforma Možemo! zalaže se za javna ulaganja u izgradnju stanova za dugoročni najam, promjene poreznog sustava tako da se porezno stimulira dugoročni najam, te bolju zakonsku zaštitu podstanara!

Gradovi diljem Europe reguliraju tržište najma- može li i Hrvatska?

Gradovi diljem Europe reguliraju tržište najma- može li i Hrvatska?

Na društvenim mrežama i ponekom mediju ovih dana se prenosi vijest kako je glavni grad Njemačke regulirao cijene najma, kategorizirao stanove po kvaliteti i lokaciji i odredio maksimalnu cijenu po kvadratu za svaku od njih: maksimalna je 9,8 Eura po kvadratu, što je samo 2 Eura više od prosječne zagrebačke cijene kvadrata, a prosječna plaća Berlinčana je tri puta veća od one u Zagrebu. Osim toga, zabranio je i povećanja stanarina do 2022., a nakon toga moći će se povećavati samo u razini inflacije. Berlin se tako ovim  aktom obračunao s idejom da je tržište sposobno rješavati egzistencijalne potrebe  s društveno prihvatljivim ishodima.

Berlin nije jedini grad koji regulira tržište najma: tu su i Beč – u kojem je više od 50% stanova u javnom i zadružnom stambenom fondu, Barcelona – koja ograničava kratkoročni najam turistima kao i  Amsterdam, te London – koji najavljuju značajne promjene u regulaciji najma od naredne godine.

U Hrvatskoj je pitanje regulacije cijena još daleko: posljednjih 25 godina, sve vlasti i HDZove i SDP-ove, prepuštale su stambenu politiku tržištu, uz manje intervencije koje nisu značajnije utjecale na pitanje dostupnosti stanovanja za veći dio stanovništva. Pitanja odnosa stanodavaca i podstanara nisu adekvatno uređena,  inspekcije ne kontroliraju najam na crno, manje poreza plaćaju  oni koji stanove iznajmljuju turistima od onih koji ih daju u dugoročan najam, novci iz proračuna kroz mjeru subvencioniranja kredita odlaze na ekstraprofit prodavatelja i kamate banaka, a istovremeno je mjera nedostupna desecima tisuća mladih koji nisu kreditno sposobni. Uz to, i država i gradovi rasprodaju javni stambeni fond umjesto da u njega ulažu i daju ga u najam pod povoljnim uvjetima. 

Za Možemo! je  pravo na dom ljudsko pravo i temeljna egzistencijalna potreba koja se ne smije prepuštati divljanju tržišta i špekulacijama financijskih institucija.  Po uzoru na Berlin i druge gradove diljem Europe, razvijamo obuhvatnu stambenu politiku koja svim građanima, u različitim periodima života, može osigurati stan u skladu s njihovim potrebama, za cijenu koja ih neće gurnuti na rub siromaštva. Naša stambena politika cilja osigurati snažnije javne investicije u stanove za dugoročni najam stanovnicima, a istovremeno pravednije regulirati odnos najmodavca i najmoprimca na tržištu, uključujući kriterije kvalitete stambenog prostora pri određivanju cijene najma. Osim toga, razvijamo i mjere za smanjenje udjela crnog tržišta kroz povoljniji porezni tretman za one koji stanove daju u dugoročni najam. Kao društvo, Možemo! pravo na dom tretirati kao ljudsko pravo.

JAVNI STANOVI ZA NAJAM, A NE SUBVENCIJE BANKAMA!

JAVNI STANOVI ZA NAJAM, A NE SUBVENCIJE BANKAMA!

Ova vlada na čelu s HDZ-om i HNS-om nastavlja već treću godinu s promašenom politikom subvencija stambenih kredita kojom stotine milijuna kuna javnog novca završe kao profit banaka i prodavača nekretnina umjesto da se taj novac ulaže u gradnju javnih stanova za najam. Danas je zadnji dan za prijave mlađih građana (do 45 godina starosti) za državnu subvenciju za kredit namijenjen kupnji stana u iznosu od najviše 100.000 EUR-a te 1500 EUR-a po m2 uz rok otplate od najmanje 15 godina. Vlada najavljuje da će ovakvu promašenu mjeru nastaviti i u 2020. godini kada će po prvi puta raspisati dva natječaja – u ožujku i u rujnu.

Prvi razlog zašto je ovakva stambena politika promašena, s čime se slažu gotovo svi stručnjaci za tržište nekretnina, je da u mjesecima dodjele državnih subvencija cijene nekretnina rastu do 10%, posebice u Zagrebu i na obali. “Na taj način država kupcima stanova radi ‘medvjeđu uslugu’ jer im pojeftinjuje kredit, ali im istovremeno poskupljuje nekretninu koju kupuju. Na kraju od svega najviše koristi imaju banke čije kredite država subvencionira jer im time pomaže u boljem plasmanu kredita i posljedično u ostvarivanju veće dobiti”, rekao je Tomislav Tomašević. Veliku korist od ovih mjera imaju i prodavatelji nekretnina budući da se prosječna cijena povećava za vrijeme subvencija. Kupci su naime ovom mjerom ucijenjeni da upravo tada kupuju nekretnine, pa prodavatelji uspiju ostvariti veću dobit nego što bi je ostvarili da nema državnih subvencija.

Drugi razlog zašto je ovakva stambena mjera za mlade promašena jest zato što subvencije za kredite nisu dostupne velikom broju mladih koji ne mogu dobiti stambeni kredit jer imaju ugovor na određeno vrijeme, povremeni ugovor o djelu i slično. “Iako je deklarativno usmjerena mlađoj populaciji, ova mjera ne uzima u obzir važne i sve prisutnije trendove prema kojima mladi sve više rade na kratkoročne ugovore i u drugim oblicima privremenog rada i kredite niti mogu dobiti niti ih si mogu priuštiti. Tu je posebno bitno istaknuti da, suprotno mitu prema kojem ljudi sami biraju privremene poslove, u Hrvatskoj se 2018. godine skoro 90% privremeno zaposlenih izjašnjava da takve poslove rade zato što ne mogu naći stalni posao. Privremena i povremena zaposlenost je stvarnost za mnoge mlade ljude i mi smatramo da od toga moramo poći u oblikovanju stambene politike”, rekla je Danijela Dolenec.

Naš je stav da prioritet stambene politike, umjesto subvencioniranja bankovnih kredita za kupnju stanova, treba biti razvoj fonda javnih stanova za najam. Takvih je stanova sada u Hrvatskoj samo 2%, dok je europski prosjek 15%. Prednosti javnih stanova za najam sastoje se u tome da se oni ne mogu preprodavati, ostaju u trajnom javnom vlasništvu i dostupni su širem krugu građana, uključujući i mlade. Osim što se na taj način otvara životno važna mogućnost povoljnijeg najma, dostupnog puno širem krugu ljudi, javni stanovi za dugoročni najam mladima također stvaraju veću sigurnost i indirektno utječu na čitav niz životnih odluka. Dodatno, ponuda jeftinijeg javnog najma stabilizirala bi cijene nekretnina. Smatramo posebno licemjernim da državni dužnosnici uz svoje visoke plaće sebi osiguravaju subvencionirani najam stanova, a provode politike koje mlade tjeraju da stambeno pitanje rješavaju na divljem tržištu nekretnina.

Hodaj do birališta, pobijedi fundamentalizam!

Hodaj do birališta, pobijedi fundamentalizam!

Na zadnji dan kampanje za Europske izbore, kandidatkinje i kandidati koalicije platforme Možemo!, Nova ljevica i ORaH održali su konferenciju za medije na Markovom trgu u Zagrebu. Pritom su Markov trg prekrili transparentom dimenzija 23×13 metara, na kojemu stoji Hodaj do birališta, pobijedi fundamentalizam!  

Rada Borić (Nova ljevica) istaknula je da su danas ovdje „zato što će se sutra ponovno hodati protiv naših sestara, naših kćeri i naših unuka, tjeravši ih na ponovnu upotrebu žičanih vješalica umjesto sigurnog i dostupnog pobačaja“, naglasivši da se zapravo radi o zahtjevu za zabranu pobačaja „umotanom u šarene balone“. Osvrnula se i na činjenicu da će, prema najavama, akcija ultra desnih udruga podržanih od Crkve i države biti popraćena koncertom osobe čiji koncerti redovito uključuju fašističku ikonografiju i stavove i zabranjuju se u europskim zemljama. Na kraju je istaknula da će se tzv. hod za život održatina dan izborne šutnje, iako nosi jasnu političku poruku o tome za koga glasati na ovim izborima:. „A traže da se glasa za one koji gaze žene. Neće proći!“

Ana Marija (Mima) Simić (Možemo! – politička platforma) podsjetila je na druge inicijative istih organizatora. „Ovo je ista ekipa koja je svojedobno kroz referendum, pod parolom zaštite obitelji, mojoj supruzi i meni uskratila jednaka prava u ovom društvu. Ako ste protiv istospolnog braka, ne stupajte u istospolni brak. Ako ste protiv pobačaja, nemojte pobaciti, ali nemate pravo određivati drugima što da čine. Ovdje se uistinu radi o ljudskim životima: u trenutku spajanja spermija i jajne stanice žena se pretvara u državni inkubator i gubi pravo na upravljanje vlastitim životom. Takvu odluku samo pojedinačna žena smije donijeti.“ U optimističnijem tonu, Mima Simić je dodala da je biciklirajući Hrvatskom u kampanji iskusila da su ljudi mnogo otvoreniji no što bi ovakvi hodovi dali naslutiti. „Ljudi širom Hrvatske definitivno podržavaju život – i to bolji i kvalitetniji život za sve njezine građane, bez obzira na to kako izgledaju, kako se vole ili kako se mole.“

Sandra Benčić (Možemo! – politička platforma ) istaknula je da su ljudi s liste br. 18 bili na pravoj strani povijesti „i kad se branilo pravo na bračnu jednakost, i kad se branilo pravo na vlastiti jezik i pismo, i kad se branilo žene žrtve nasilja i kad se branila ratifikacija Istanbulske konvencije.” Naglasila je da su uvijek bili brana fundamentalizmu bilo koje vrste, „jer svjedočimo političkim posljedicama rasta ove vrste fundamentalizma u Poljskoj, Mađarskoj i drugim europskim zemljama, koje rezultiraju  političkim nasiljem, nasiljem nad ženama, ali i uništavanjem osnovnih zasada onoga što bi trebala biti sloboda, jednakost i pravo na život svakog rođenog čovjeka. Stoga je građane i građanke pozvala da ovu nedjelju zajedno s njima budu na pravoj strani povijesti. „Naš hod događa se ove nedjelje i pozivamo sve građane i građanke da se izborom naše liste, liste br. 18, jasno i glasno odupru vjerskom i svakom drugom fundamentalizmu i da zajedno branimo naše slobode da odlučujemo o vlastitim tijelima, vlastitim vrijednostima i vlastitim životima.“

Brojne javne osobe podržale koaliciju platforme Možemo!, Nove ljevice i ORaH-a

Brojne javne osobe podržale koaliciju platforme Možemo!, Nove ljevice i ORaH-a

MOŽEMO! – NOVU LJEVICU – ORAH PODRŽALI MILE KEKIN, DAMIR URBAN, MIRA FURLAN, LEON LUČEV, EVE ENSLER I BROJNE DRUGE JAVNE OSOBE

Osim podrške klimatske aktivistice i glumice Pamele Anderson, ekonomista Yanisa Varoufakisa, spitzenkandidata europskih Zelenih Basa Eikhouta, donedavnog švedskog ministra obrazovanja Gustava Fridolina, koaliciju platforme Možemo! Nove ljevice i ORaH-a za predstojeće EU izbore javno su podržale i brojne druge osobe iz javnog života.

Među njima su kolumnist Jurica Pavičić, frontman Hladnog piva Mile Kekin i frontman Jonathana Zoran Badurina, glazbenik Damir Urban, glumice Mira Furlan, Doris Šarić-Kukuljica, Tihana Lazović, Lucija Šerbeždija, Alma Prica, Lana Barić, Gorana Marin, glumci Leon Lučev, Damir Markovina, spisateljica Ivana Bodrožić, američka spisateljica i feministkinja Eve Ensler, mirovni aktivist Goran Božičević i docent na Sveučilišnom centru za protestantsku teologiju Zoran Grozdanov.

Time je lista 18 jedina lista za Europski parlament koja je dobila toliko široku podršku javnih osoba. Podrške nastavljaju pristizati, a redovito ćemo ih objavljivati na webu i našoj facebook stranici.

Mile Kekin pozvao je birače da zaokruže listu broj 18, naglasio kako se godinama povlači teza da se ništa ne može te se zapitao: “Što ako ovaj put stvarno MOŽEMO? Što ako možemo izaći na izbore i glasati za nekoga, a ne protiv nekoga? Što ako možemo glasati za ljude koji u svojim sredinama već godinama zagorčavaju život lokalnim šerifima i moćnicima? Ako i vi, kao ja, vjerujete da stvarno MOŽEMO bolje od ovoga, onda izađite na europske izbore i glasajte za Možemo!”.

Damir Urban je rekao: “Uvijek ispadne da glasam za manje zlo ili da glasam protiv. Ove godine stvari su ipak drugačije. Nebojša Zelič, moj prijatelj i čovjek u čije životne izbore i stavove vjerujem pronašao je unutar platforme Možemo! svoje istomišljenike, pronašao je prostor za svoje političko djelovanje što je i mene ponukalo da saznam o kome se točno radi, kakav je njihov program, tko su ti ljudi i što mi nude. I zaključio sam da dijelimo slične stavove i cijenimo iste vrijednosti.“

Mira Furlan  poziva sve da glasaju za Mimu (Ana Mariju) Simić na listi broj 18, ističući kako  Mima ujedinjuje dvije naoko nespojive osobine, a to su izuzetna intelektualna spremnost, obrazovanost i znanje na jednoj strani i ogromna empatija, jedno veliko srce na drugoj strani. Takve ljude trebamo, takve političare trebamo!”

Jurica Pavičić ističe kako se ”lista zelene ljevice za izbore za Europski parlament sastoji od ljudi koji su pametni, čestiti, koje dugo poznajem u njihovom profesionalnom životu i koji su ovoj zemlji i društvu služili na razne načine: kao aktivisti, pisci, kulturnjaci, borci protiv korupcije i za transparentnost, novinari… U jednom su trenutku shvatili da se ne mogu više baviti samo ‘oko politike’ nego da se moraju početi baviti politikom. Napravili su taj korak za kojeg je trebalo odvažnosti i ja ih u tome podržavam!”

Leon Lučev opisuje ljude okupljene u Platformi Možemo! kao “moralne, odgovorne, hrabre, beskompromisne, legaliste, socijalno i ekološki osviještene”. Također je pozvao glasače da “pročitaju program, upoznaju  ljude iz platforme, te da odluku donesu svojom glavom”.

Eve Ensler, američka spisateljica poznata široj javnosti po bestselleru “Vaginini monolozi” istaknula je podršku našoj zeleno-lijevoj koaliciji i posebno kandidatkinji Radi Borić prisjećajući se kako je s Borić “obilazila ratna područja na području bivše Jugoslavije i razgovarala s brojnim ženama žrtvama nasilja”. Istaknula je kako “svi mi trebamo Radu u Europskom parlamentu kako bi čuvala Europu sigurnom za žene, radnike, izbjeglice i LGBTIQ zajednicu.”.

Obrazovanjem do zaokreta prema održivosti

Obrazovanjem do zaokreta prema održivosti

Donedavni supredsjednik švedske Zelene stranke i donedavni švedski ministar obrazovanja, Gustav Fridolin i kandidati koalicije za EU izbore – Možemo – politička platforma, Nova ljevica i ORaH – Sandra Benčić, Rada Borić i  Zorislav Antun Petrović  održali su jutros konferenciju za medije na kojoj je g. Fridolin obrazložio razloge podrške švedske zelene stranke koaliciji zelene ljevice u Hrvatskoj.

Gustav Fridolin je naglasio važnost obrazovanja kao poluge društvenog razvoja, u kojeg je Švedska u proteklom razdoblju snažno investirala “tako da se stvori potrebno vrijeme između učitelja i učenika kako bi se uspješno savladale različite prepreke u učenju”. Potcrtao je kako su jačanjem investicija u obrazovanje popravili položaj Švedske na međunarodnim testovima poput PISa-e, ali isto tako naglasio kako im je važno “u širem smislu razvijati obrazovni sustav, tako da on obuhvaća i građanski odgoj, zdravstveni odgoj i druge srodne dimenzije”. Istaknuo je i kako je izrazito ponosan što je srednjoškolski pokret protiv klimatskih promjena pokrenula upravo Greta Thurnberg iz Švedske i naveo da “obrazovanje igra ključnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena i društvenom zaokretu prema održivosti”. Završio je s optimističnim prognozama oko uspjeha Europskih zelenih na predstojećim EU izborima, na kojima bi mogli ostvariti svoj najbolji rezultat do sada i “biti presudni čimbenik pri sastavljanju nove većine u Europskom parlamentu”.

Zorislav Antun Petrović (ORaH) istaknuo je da će ova koalicija u EU Parlamentu raditi na usporavanju klimatskih promjena prvenstveno promicanjem obnovljivih, a potom i borbom protiv fosilnih izvora energije. “Na domaćem planu to u prvom redu znači sprječavanje realizacije LNG projekta na Krku, koji produljava hrvatsku ovisnost o uvoznim, prljavim izvorima energije.”  U Europskom parlamentu Zelena grupacija će inzistirati na pojašnjenju “kako to da Europska unija investira u ovaj projekt, koji nije usklađen s njenim politikama i strategijama.”

Rada Borić (Nova ljevica) podsjetila je da u Hrvatskoj obiteljske okolnosti u kojima se rodimo sve snažnije određuju naše živote, što se najbolje najbolje vidi upravo u sustavu odgoja i obrazovanja. Javno financirani sustav obrazovanja trebao bi osigurati da se djeca i mladi, bez bez obzira na to u kakvim su okolnostima rođeni, ostvare svoj puni potencijal. “Ali, ako pogledate ishode našeg obrazovnog sustava, oni su upravo suprotni, što se najsnažnije očituje u srednjoškolskom sustavu, koji pokazuje potpuno jasno razdvajanje prema socijalnim okolnostima. Djeca koja pohađaju gimnazije većinom su iz bolje stojećih obitelji i urbanih sredina, dok većina ostale djece pohađa strukovne škole.”  Zaključila je kako je “to duboko nepravedno, a osim toga razara osjećaj solidarnosti, i razara nadu da kao društvo možemo bolje. To moramo promijeniti, a zemlje poput Švedske ili Finske, u kojima je obrazovanje prioritet, tu nam mogu biti uzor”.

Sandra Benčić (Možemo!-politička platforma) poručila je da se “obrazovna reforma u Hrvatskoj svela na brojanje tableta, a da se ona, nažalost, ne provodi nastavnim pomagalima, već prije svega ulaganjem u nastavnike, učenike i u školsku infrastrukturu”. Osvrnula se i na neuspjeh hrvatskih vlada u povlačenju EU fondova, naglasivši da “u aktualnom financijskom periodu Hrvatska ima ukupno 360 miliona kuna za obrazovnu infrastrukturu, uključujući i onu  predškolsku, a da smo prema podacima Europske komisije do početka ove godine iskoristili svega 28% tih sredstava”. Također, Benčić smatra da je “sramotno da se HDZ na svojim izbornim plakatima hvali da smo iskoristili dva puta više novaca iz EU fondova nego što smo uplatili, a prešućuje da smo mogli iskoristiti 5 puta više!” Hrvatska u narednom financijskom periodu, kao ključni program financiranja, treba imati “provedbu sveobuhvatne obrazovne reforme koja će uključivati i investicije u školsku infrastrukturu i opremu, ali prioritetno ulaganje treba biti ulaganje u obrazovanje, usavršavanje i poboljšanje uvjeta rada za nastavnike i profesore.”

Yanis Varoufakis dao podršku političkoj platformi Možemo!  za EU izbore!

Yanis Varoufakis dao podršku političkoj platformi Možemo! za EU izbore!

Bivši ministar financija Grčke i jedan od najutjecajnijih svjetskih ekonomista na  ljevici,  Yanis Varoufakis pozvao je birače u Hrvatskoj da svoj glas daju političkoj platformi Možemo!, a time i cijeloj koaliciji Možemo! – Nova ljevica – ORaH. “Platforma Možemo! je podržala Zeleni New Deal, a vama preporučam da ga pročitate i da ga i vi podržite. A najbolji način na koji ga možete podržati je da glasate za Možemo!. Samo zato jer možete.” – istaknuo je Varoufakis. 

Nakon prošlotjedne podrške Europskih zelenih ORaH-u i cijeloj koaliciji, sada je i Pokret demokracije u Europi 2025 (DIEM25) dao podršku Platformi Možemo!, a time i listi broj 18 na predstojećim izborima. DiEM25 među ostalima predvode bivši grčki ministar financija Yanis Varoufakis, hrvatski filozof Srećko Horvat, filozof Noam Chomsky, muzičar Brian Eno i drugi. DiEM25 izlazi na EU izbore s partnerima pod nazivom “Europsko proljeće” u sedam država (Grčka, Njemačka, Danska, Poljska, Španjolska, Francuska i Portugal).

Ranije, Platforma Možemo! podržala je “Zeleni New Deal” DIEM-a 25. “Zeleni New Deal” predstavlja ambiciozni program investiranja u razvoj post-fosilnih ekonomija u Europi. Prema tom planu oko 500 milijardi eura godišnje bi se na razini EU investiralo u obnovljive izvore energije, zelenu industriju, energetsku učinkovitost, zelenu gradnju, održivi promet i drugu infrastrukturu, s tim da ta sredstva ne bi dolazila iz oporezivanja već kroz izdavanje obveznica koje bi garantirala Europska centralna banka (ECB).

Tomislav Tomašević, nositelj iste na EU izborima koalicije koju čine platforma Možemo!, Nova ljevica i ORaH izjavio je: “Zahvaljujemo Yanisu i Europskom proljeću na podršci. Hrvatska treba zeleni New Deal kao što ga treba i cijela Europa. Treba nam ambiciozni plan državnih investicija koji će transformirati našu ekonomiju prema 100 % obnovljivim izvorima energije, a u isto vrijeme stvoriti održiva i sigurna radna mjesta te zaustaviti mjere štednje”. Podsjetio je kako za tako nešto postoji i podrška birača jer prema istraživanjima javnog mnijenja skoro 60% naših građana misli da Hrvatska čini premalo u borbi protiv klimatskih promjena, a čak 80% ih smatra da hrvatsko gospodarstvo treba usmjeriti prema zelenoj ekonomiji.

Politička platforma Možemo! podržava “Zeleni New Deal” za Europu

Politička platforma Možemo! podržava “Zeleni New Deal” za Europu

Jedna od naših glavnih tema u kampanji za EU izbore koju vodimo zajedno s Novom ljevicom i ORaH-om je pravedna prilagodba klimatskim promjenama koja mora započeti odmah. Međunarodni panel za klimatske promjene (IPCC) u svom posljednjem izvješću upozorava da se porast temperature mora ograničiti ispod 1,5 °C u razdoblju od oko 10 godina, inače će klimatske promjene preći točku preokreta koja bi mogla dovesti u pitanje opstanak ljudske vrste. Inzistiramo na hitnim ulaganjima u pravednu društvenu transformaciju prema gospodarstvu u kojemu su emisije ugljika svedene na neto nulu, i to tako da teret te transformacije ne padne na teret siromašnih već da je plate oni koji su od sadašnjeg načina proizvodnje imali najviše koristi.

Stoga politička platforma Možemo! podržava “Zeleni New Deal” Pokreta demokracija u Europi 2025 (DiEM25) koji među ostalima predvode bivši grčki ministar financija Yannis Varoufakis i hrvatski filozof Srećko Horvat. DiEM25 izlazi na EU izbore s partnerima pod nazivom “Europsko proljeće” u sedam država (Grčka, Njemačka, Danska, Poljska, Španjolska, Francuska i Portugal). Zeleni New Deal predstavlja ambiciozni program investiranja u razvoj post-fosilnih ekonomija u Europi. Prema tom planu oko 500 milijardi eura godišnje bi se na razini EU investiralo u obnovljive izvore energije, zelenu industriju, energetsku učinkovitost, zelenu gradnju, održivi promet i drugu infrastrukturu, s tim da ta sredstva ne bi dolazila iz oporezivanja već kroz izdavanje obveznica koje bi garantirala Europska centralna banka (ECB).

Tom prilikom je Tomislav Tomašević kao glavni kandidat na EU izborima koalicije koju čine platforma Možemo!, Nova ljevica i ORaH istaknuo: “Hrvatska treba zeleni New Deal kao što ga treba i cijela Europa. Treba nam ambiciozni plan državnih investicija koji će transformirati našu ekonomiju prema 100 % obnovljivim izvorima energije, a u isto vrijeme stvoriti održiva i sigurna radna mjesta te zaustaviti mjere štednje”. Posjetio je kako za tako nešto postoji i podrška birača jer prema istraživanjima javnog mnijenja skoro 60% naših građana misli da Hrvatska čini premalo u borbi protiv klimatskih promjena, a čak 80% ih smatra da hrvatsko gospodarstvo treba usmjeriti prema zelenoj ekonomiji.

SDP: STRANKA DOSLJEDNIH PROMAŠAJA

SDP: STRANKA DOSLJEDNIH PROMAŠAJA

Kandidati koalicije za EU izbore koalicije koju čine Možemo!, Nova ljevica i ORaH su na Iblerovom trgu, ispred ulaza u zgradu SDP-a, održali konferenciju za medije na kojoj su podsjetili na niz političkih promašaja SDPa. Tom su prilikom razvili i transparent na kojem su SDP preimenovali u Stranku dosljednih promašaja te poklonili SDP-u sadnicu ginka da im potakne pamćenje u ovoj zaboravnoj kampanji za EU izbore.

Tomislav Tomašević (Možemo! – politička platforma) je izjavio kako je smiješan zaborav koji vlada u SDP-u za vrijeme ove europske kampanje. Pritom je rekao: “Općepoznato je da je HDZ opljačkao ovu zemlju kroz kriminalnu privatizaciju, a kasnije korupciju za koju je osuđen bivši predsjednik HDZ-a, a protiv same stranke i dalje traje sudski postupak. No ovdje smo danas ispred SDP-a jer je cijelo to vrijeme HDZ-u bio slaba oporba, a u periodima kad su bili na vlasti nisu dosljedno zastupali lijeve vrijednosti – interese radnika i manjina”. Tomašević je podsjetio kako posebno frustrira što su u ovoj europskoj kampanji SDP-ovci u prvim redovima kad treba potpisati za sindikalni referendum o mirovinama, iako su oni prvi donijeli zakon kojim se povećava dob za umirovljenje. Drugi primjer je da se u javnim nastupima i prosvjedima zalažu za promjene na HRT-u koji funkcionira po zakonu koji je upravo SDP donio. Izjavio je: “Očito je da u SDP-u računaju na amneziju lijevih birača ili sami imaju amneziju pa smo im fino donijeli sadnicu ginka da ju zasade na Iblerovom trgu i rade čaj od njega, pa da im popravi pamćenje. Mi smo u ovoj EU kampanji kao suvremena ljevica za 21. stoljeće istaknuli 7 tema koje smatramo da su ključne za povećanje kvalitete života većine hrvatskih građana, a u svim tim temama je SDP dosljedno nizao promašaje u posljednjih dva desetljeća. Stoga im poklanjamo i ovu novu “zastavu” gdje smo si uzeli slobodu preimenovati SDP u “Stranku dosljednih promašaja”.

Rada Borić (Nova ljevica) osvrnula se na slogan aktualne SDP-ove kampanje koja poziva na ravnopravnost, istaknuvši SDP-ove promašaje upravo u području borbe za ravnopravnost  i zaštite prava manjina. Podsjetila je na nedostatak hrabrosti SDP-ove vlasti da Ustavnom sudu pošalje referendumsko pitanje o braku, “onda kad je i vrapcima na grani bilo jasno da se radi o napadu na LGBT zajednicu i njihova prava”. Isto tako, “SDP-ova ministrica i potpredsjednica Vlade – a današnji Bandićev “žetončić”- Milanka Opačić odbila je ratificirati Istanbulsku konvenciju, koja se bori protiv rodno uvjetovanog nasilja nad ženama i djevojčicama”. SDP-ov ministar Mornar “odbio je reformirati način provedbe vjeronauka i uvesti građanski odgoj i obrazovanje”, dok je ministar zdravstva Varga “u javnosti iznosio seksističke izjave i govorio nam kako volimo gledati medicinske sestre u pripijenom”. U području zaštite prava radnika, Borić je podsjetila da je upravo SDP-ova Vlada izmijenila Zakon o radu “omogućivši uzastopno sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, što je dovelo do sadašnjeg stanja u kojem je 90% novosklopljenih ugovora na određeno vrijeme, a više od 20% ukupnih ugovora o radu je sklopljeno na određeno.” Na kraju, podsjetila da se “čitava jedna generacija danas zove ‘mrsićevcima’ upravo po SDP-ovom ministru rada i mirovinskog sustava, za vrijeme kojega su mladi radili za mizernih 1600 kuna, bez staža i bez prava na bolovanje.”

Dragan Markovina (Nova ljevica) istaknuo je: “Dolazim iz Splita u kojem je, ne tako davno, Ivo Baldasar kao splitski gradonačelnik i istovremeno predsjednik splitskog SDP-a, govorio na otvaranju spomeniku bojni HOS-a nazvanoj po ustaškom zločincu Rafaelu Bobanu. Napravio je to na Dan pobjede i kraj spomenika s ustaškim natpisom ‘ZDS’. Sljedeće godine je 10. travnja, u ime grada poslao vijenac na taj spomenik, dok je istog dana SDP-ov premijer Milanović u isto to vrijeme bio ravno 50 metara od spomenika, a sve skupa je prošlo bez ikakve reakcije. I tako sve dok se Baldasar nije zamjerio vodstvu stranke.” Podsjetio je da su se ove godine već četvrti put dogodile dvije kolone u Jasenovcu, “a sve skupa je eskaliralo od trenutka, kad je SDP-ovo Ministarstvo uprave registriralo Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac.” Na kraju, za vrijeme prošle kampanje, “tadašnji SDP-ov premijer je odjednom osjetio potrebu hvaliti se s djedom ustašom”, nakon čega je organizirao nepotreban sastanak s ljudima koji su skoro godinu dana pokušavali srušiti njegovu vlast na ulici, da bi na tom sastanku izrekao čitav niz stvari nespojivih s idejama ljevice.

Sandra Benčić (Možemo! – politička platforma) izjavila je da se u području zaštite okoliša, zaustavljanja klimatskih promjena i očuvanja javnih usluga, SDP-ova Vlada posebno proslavila: “Sjećate se kako su zagovarali izgradnju termoelektrane na ugljen Plomin III za koju su cinično tvrdili da će nakon nje zrak biti još čišći? Lokalni aktivisti uz podršku ovdje prisutnih ljudi uspjeli su spriječiti ekološku katastrofu koju termoelektrane na ugljen stvaraju”. Spomenula je i Zakon o strateškim investicijskim projektima koji je ukinuo kontrolu gradnje u najosjetljivijim krajolicima Hrvatske i ukinuo zabranu investiranja od strane onih investitora koji imaju pravomoćnu presudu za davanje ili primanje mita. Benčić je istaknula i SDP-ov pokušaj privatizacije upravljanja hrvatskim autocestama, podsjetivši da su ljudi s liste broj 18  zajedno sa sindikatima iznijeli referendumsku inicijativu koja je tu namjeru uspjela spriječiti. Na kraju je podsjetila na štetan koncesijski ugovor za Zračnu luku Zagreb, kojim je ona “dana na 30 godina francuskom koncesionaru koji krši odredbe koncesijskog ugovora bez ikakvih penala”, a da je upravo SDP-ov premijer Milanović prvi dao prijedlog da se zračna luka preimenuje u Zračnu luku Franje Tuđmana.