JAVNI STANOVI ZA NAJAM, A NE SUBVENCIJE BANKAMA!

JAVNI STANOVI ZA NAJAM, A NE SUBVENCIJE BANKAMA!

Ova vlada na čelu s HDZ-om i HNS-om nastavlja već treću godinu s promašenom politikom subvencija stambenih kredita kojom stotine milijuna kuna javnog novca završe kao profit banaka i prodavača nekretnina umjesto da se taj novac ulaže u gradnju javnih stanova za najam. Danas je zadnji dan za prijave mlađih građana (do 45 godina starosti) za državnu subvenciju za kredit namijenjen kupnji stana u iznosu od najviše 100.000 EUR-a te 1500 EUR-a po m2 uz rok otplate od najmanje 15 godina. Vlada najavljuje da će ovakvu promašenu mjeru nastaviti i u 2020. godini kada će po prvi puta raspisati dva natječaja – u ožujku i u rujnu.

Prvi razlog zašto je ovakva stambena politika promašena, s čime se slažu gotovo svi stručnjaci za tržište nekretnina, je da u mjesecima dodjele državnih subvencija cijene nekretnina rastu do 10%, posebice u Zagrebu i na obali. “Na taj način država kupcima stanova radi ‘medvjeđu uslugu’ jer im pojeftinjuje kredit, ali im istovremeno poskupljuje nekretninu koju kupuju. Na kraju od svega najviše koristi imaju banke čije kredite država subvencionira jer im time pomaže u boljem plasmanu kredita i posljedično u ostvarivanju veće dobiti”, rekao je Tomislav Tomašević. Veliku korist od ovih mjera imaju i prodavatelji nekretnina budući da se prosječna cijena povećava za vrijeme subvencija. Kupci su naime ovom mjerom ucijenjeni da upravo tada kupuju nekretnine, pa prodavatelji uspiju ostvariti veću dobit nego što bi je ostvarili da nema državnih subvencija.

Drugi razlog zašto je ovakva stambena mjera za mlade promašena jest zato što subvencije za kredite nisu dostupne velikom broju mladih koji ne mogu dobiti stambeni kredit jer imaju ugovor na određeno vrijeme, povremeni ugovor o djelu i slično. “Iako je deklarativno usmjerena mlađoj populaciji, ova mjera ne uzima u obzir važne i sve prisutnije trendove prema kojima mladi sve više rade na kratkoročne ugovore i u drugim oblicima privremenog rada i kredite niti mogu dobiti niti ih si mogu priuštiti. Tu je posebno bitno istaknuti da, suprotno mitu prema kojem ljudi sami biraju privremene poslove, u Hrvatskoj se 2018. godine skoro 90% privremeno zaposlenih izjašnjava da takve poslove rade zato što ne mogu naći stalni posao. Privremena i povremena zaposlenost je stvarnost za mnoge mlade ljude i mi smatramo da od toga moramo poći u oblikovanju stambene politike”, rekla je Danijela Dolenec.

Naš je stav da prioritet stambene politike, umjesto subvencioniranja bankovnih kredita za kupnju stanova, treba biti razvoj fonda javnih stanova za najam. Takvih je stanova sada u Hrvatskoj samo 2%, dok je europski prosjek 15%. Prednosti javnih stanova za najam sastoje se u tome da se oni ne mogu preprodavati, ostaju u trajnom javnom vlasništvu i dostupni su širem krugu građana, uključujući i mlade. Osim što se na taj način otvara životno važna mogućnost povoljnijeg najma, dostupnog puno širem krugu ljudi, javni stanovi za dugoročni najam mladima također stvaraju veću sigurnost i indirektno utječu na čitav niz životnih odluka. Dodatno, ponuda jeftinijeg javnog najma stabilizirala bi cijene nekretnina. Smatramo posebno licemjernim da državni dužnosnici uz svoje visoke plaće sebi osiguravaju subvencionirani najam stanova, a provode politike koje mlade tjeraju da stambeno pitanje rješavaju na divljem tržištu nekretnina.

Hodaj do birališta, pobijedi fundamentalizam!

Hodaj do birališta, pobijedi fundamentalizam!

Na zadnji dan kampanje za Europske izbore, kandidatkinje i kandidati koalicije platforme Možemo!, Nova ljevica i ORaH održali su konferenciju za medije na Markovom trgu u Zagrebu. Pritom su Markov trg prekrili transparentom dimenzija 23×13 metara, na kojemu stoji Hodaj do birališta, pobijedi fundamentalizam!  

Rada Borić (Nova ljevica) istaknula je da su danas ovdje „zato što će se sutra ponovno hodati protiv naših sestara, naših kćeri i naših unuka, tjeravši ih na ponovnu upotrebu žičanih vješalica umjesto sigurnog i dostupnog pobačaja“, naglasivši da se zapravo radi o zahtjevu za zabranu pobačaja „umotanom u šarene balone“. Osvrnula se i na činjenicu da će, prema najavama, akcija ultra desnih udruga podržanih od Crkve i države biti popraćena koncertom osobe čiji koncerti redovito uključuju fašističku ikonografiju i stavove i zabranjuju se u europskim zemljama. Na kraju je istaknula da će se tzv. hod za život održatina dan izborne šutnje, iako nosi jasnu političku poruku o tome za koga glasati na ovim izborima:. „A traže da se glasa za one koji gaze žene. Neće proći!“

Ana Marija (Mima) Simić (Možemo! – politička platforma) podsjetila je na druge inicijative istih organizatora. „Ovo je ista ekipa koja je svojedobno kroz referendum, pod parolom zaštite obitelji, mojoj supruzi i meni uskratila jednaka prava u ovom društvu. Ako ste protiv istospolnog braka, ne stupajte u istospolni brak. Ako ste protiv pobačaja, nemojte pobaciti, ali nemate pravo određivati drugima što da čine. Ovdje se uistinu radi o ljudskim životima: u trenutku spajanja spermija i jajne stanice žena se pretvara u državni inkubator i gubi pravo na upravljanje vlastitim životom. Takvu odluku samo pojedinačna žena smije donijeti.“ U optimističnijem tonu, Mima Simić je dodala da je biciklirajući Hrvatskom u kampanji iskusila da su ljudi mnogo otvoreniji no što bi ovakvi hodovi dali naslutiti. „Ljudi širom Hrvatske definitivno podržavaju život – i to bolji i kvalitetniji život za sve njezine građane, bez obzira na to kako izgledaju, kako se vole ili kako se mole.“

Sandra Benčić (Možemo! – politička platforma ) istaknula je da su ljudi s liste br. 18 bili na pravoj strani povijesti „i kad se branilo pravo na bračnu jednakost, i kad se branilo pravo na vlastiti jezik i pismo, i kad se branilo žene žrtve nasilja i kad se branila ratifikacija Istanbulske konvencije.” Naglasila je da su uvijek bili brana fundamentalizmu bilo koje vrste, „jer svjedočimo političkim posljedicama rasta ove vrste fundamentalizma u Poljskoj, Mađarskoj i drugim europskim zemljama, koje rezultiraju  političkim nasiljem, nasiljem nad ženama, ali i uništavanjem osnovnih zasada onoga što bi trebala biti sloboda, jednakost i pravo na život svakog rođenog čovjeka. Stoga je građane i građanke pozvala da ovu nedjelju zajedno s njima budu na pravoj strani povijesti. „Naš hod događa se ove nedjelje i pozivamo sve građane i građanke da se izborom naše liste, liste br. 18, jasno i glasno odupru vjerskom i svakom drugom fundamentalizmu i da zajedno branimo naše slobode da odlučujemo o vlastitim tijelima, vlastitim vrijednostima i vlastitim životima.“

SDP: STRANKA DOSLJEDNIH PROMAŠAJA

SDP: STRANKA DOSLJEDNIH PROMAŠAJA

Kandidati koalicije za EU izbore koalicije koju čine Možemo!, Nova ljevica i ORaH su na Iblerovom trgu, ispred ulaza u zgradu SDP-a, održali konferenciju za medije na kojoj su podsjetili na niz političkih promašaja SDPa. Tom su prilikom razvili i transparent na kojem su SDP preimenovali u Stranku dosljednih promašaja te poklonili SDP-u sadnicu ginka da im potakne pamćenje u ovoj zaboravnoj kampanji za EU izbore.

Tomislav Tomašević (Možemo! – politička platforma) je izjavio kako je smiješan zaborav koji vlada u SDP-u za vrijeme ove europske kampanje. Pritom je rekao: “Općepoznato je da je HDZ opljačkao ovu zemlju kroz kriminalnu privatizaciju, a kasnije korupciju za koju je osuđen bivši predsjednik HDZ-a, a protiv same stranke i dalje traje sudski postupak. No ovdje smo danas ispred SDP-a jer je cijelo to vrijeme HDZ-u bio slaba oporba, a u periodima kad su bili na vlasti nisu dosljedno zastupali lijeve vrijednosti – interese radnika i manjina”. Tomašević je podsjetio kako posebno frustrira što su u ovoj europskoj kampanji SDP-ovci u prvim redovima kad treba potpisati za sindikalni referendum o mirovinama, iako su oni prvi donijeli zakon kojim se povećava dob za umirovljenje. Drugi primjer je da se u javnim nastupima i prosvjedima zalažu za promjene na HRT-u koji funkcionira po zakonu koji je upravo SDP donio. Izjavio je: “Očito je da u SDP-u računaju na amneziju lijevih birača ili sami imaju amneziju pa smo im fino donijeli sadnicu ginka da ju zasade na Iblerovom trgu i rade čaj od njega, pa da im popravi pamćenje. Mi smo u ovoj EU kampanji kao suvremena ljevica za 21. stoljeće istaknuli 7 tema koje smatramo da su ključne za povećanje kvalitete života većine hrvatskih građana, a u svim tim temama je SDP dosljedno nizao promašaje u posljednjih dva desetljeća. Stoga im poklanjamo i ovu novu “zastavu” gdje smo si uzeli slobodu preimenovati SDP u “Stranku dosljednih promašaja”.

Rada Borić (Nova ljevica) osvrnula se na slogan aktualne SDP-ove kampanje koja poziva na ravnopravnost, istaknuvši SDP-ove promašaje upravo u području borbe za ravnopravnost  i zaštite prava manjina. Podsjetila je na nedostatak hrabrosti SDP-ove vlasti da Ustavnom sudu pošalje referendumsko pitanje o braku, “onda kad je i vrapcima na grani bilo jasno da se radi o napadu na LGBT zajednicu i njihova prava”. Isto tako, “SDP-ova ministrica i potpredsjednica Vlade – a današnji Bandićev “žetončić”- Milanka Opačić odbila je ratificirati Istanbulsku konvenciju, koja se bori protiv rodno uvjetovanog nasilja nad ženama i djevojčicama”. SDP-ov ministar Mornar “odbio je reformirati način provedbe vjeronauka i uvesti građanski odgoj i obrazovanje”, dok je ministar zdravstva Varga “u javnosti iznosio seksističke izjave i govorio nam kako volimo gledati medicinske sestre u pripijenom”. U području zaštite prava radnika, Borić je podsjetila da je upravo SDP-ova Vlada izmijenila Zakon o radu “omogućivši uzastopno sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, što je dovelo do sadašnjeg stanja u kojem je 90% novosklopljenih ugovora na određeno vrijeme, a više od 20% ukupnih ugovora o radu je sklopljeno na određeno.” Na kraju, podsjetila da se “čitava jedna generacija danas zove ‘mrsićevcima’ upravo po SDP-ovom ministru rada i mirovinskog sustava, za vrijeme kojega su mladi radili za mizernih 1600 kuna, bez staža i bez prava na bolovanje.”

Dragan Markovina (Nova ljevica) istaknuo je: “Dolazim iz Splita u kojem je, ne tako davno, Ivo Baldasar kao splitski gradonačelnik i istovremeno predsjednik splitskog SDP-a, govorio na otvaranju spomeniku bojni HOS-a nazvanoj po ustaškom zločincu Rafaelu Bobanu. Napravio je to na Dan pobjede i kraj spomenika s ustaškim natpisom ‘ZDS’. Sljedeće godine je 10. travnja, u ime grada poslao vijenac na taj spomenik, dok je istog dana SDP-ov premijer Milanović u isto to vrijeme bio ravno 50 metara od spomenika, a sve skupa je prošlo bez ikakve reakcije. I tako sve dok se Baldasar nije zamjerio vodstvu stranke.” Podsjetio je da su se ove godine već četvrti put dogodile dvije kolone u Jasenovcu, “a sve skupa je eskaliralo od trenutka, kad je SDP-ovo Ministarstvo uprave registriralo Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac.” Na kraju, za vrijeme prošle kampanje, “tadašnji SDP-ov premijer je odjednom osjetio potrebu hvaliti se s djedom ustašom”, nakon čega je organizirao nepotreban sastanak s ljudima koji su skoro godinu dana pokušavali srušiti njegovu vlast na ulici, da bi na tom sastanku izrekao čitav niz stvari nespojivih s idejama ljevice.

Sandra Benčić (Možemo! – politička platforma) izjavila je da se u području zaštite okoliša, zaustavljanja klimatskih promjena i očuvanja javnih usluga, SDP-ova Vlada posebno proslavila: “Sjećate se kako su zagovarali izgradnju termoelektrane na ugljen Plomin III za koju su cinično tvrdili da će nakon nje zrak biti još čišći? Lokalni aktivisti uz podršku ovdje prisutnih ljudi uspjeli su spriječiti ekološku katastrofu koju termoelektrane na ugljen stvaraju”. Spomenula je i Zakon o strateškim investicijskim projektima koji je ukinuo kontrolu gradnje u najosjetljivijim krajolicima Hrvatske i ukinuo zabranu investiranja od strane onih investitora koji imaju pravomoćnu presudu za davanje ili primanje mita. Benčić je istaknula i SDP-ov pokušaj privatizacije upravljanja hrvatskim autocestama, podsjetivši da su ljudi s liste broj 18  zajedno sa sindikatima iznijeli referendumsku inicijativu koja je tu namjeru uspjela spriječiti. Na kraju je podsjetila na štetan koncesijski ugovor za Zračnu luku Zagreb, kojim je ona “dana na 30 godina francuskom koncesionaru koji krši odredbe koncesijskog ugovora bez ikakvih penala”, a da je upravo SDP-ov premijer Milanović prvi dao prijedlog da se zračna luka preimenuje u Zračnu luku Franje Tuđmana.

GRADNJA JAVNIH STANOVA I REGULACIJA AIRBNB-a ILI ŠATORI!

GRADNJA JAVNIH STANOVA I REGULACIJA AIRBNB-a ILI ŠATORI!

Kandidati koalicije za EU izbore Možemo!-politička platforma, Nova ljevica, ORaH – Tomislav Tomašević, Rada Borić, Zorislav Antun Petrović i Sandra Benčić – u petak su na Trgu sv. Marka održali konferenciju za medije na temu dostupnosti stanovanja. Konferencija je bila popraćena prosvjednom akcijom u kojoj je na Markovom trgu pred zgradom Vlade postavljeno „šatorsko naselje“, kao upozorenje na nedostupnost i skupoću stanovanja za lokalno stanovništvo, a posebno za mlade.

Tomislav Tomašević (Možemo!-politička platforma) naglasio je kako stanovanje nije luksuz već temeljno pravo, a kao društveno i političko pitanje ne može biti prepušteno divljanju na tržištu nekretnina. Za ovu je koaliciju tema stanovanja jedna od glavnih tema kampanje za europske izbore, o kojoj su počeli govoriti još na samom početku kampanje u Dubrovniku početkom travnja. „Zato nam je drago da sada o tome pričaju i drugi politički akteri na ovim izborima za EU.“ Tomašević je istaknuo da Hrvatska ima sramotno malo stanova za najam u javnom vlasništvu (2%) te da trebamo dosegnuti barem europski prosjek od 15%, s time da europski gradovi poput Beča imaju čak 60% javnih stanova za najam. „Gradnjom stanova u javnom vlasništvu koji se neće prodavati već koristiti za najam možemo utjecati na cijene stanova koje divljaju u Zagrebu i na obali. Povećavanjem ponude stanova za najam te subvencioniranom cijenom najma možemo srušiti tržišnu cijenu najamnina koja trenutno divlja – osigurat ćemo jeftini najam za socijalno ugrožene skupine, mlade i deficitarna zanimanja“. U Europskom parlamentu koalicija će se boriti za regulaciju korporacija poput Airbnb-a koje izvlače lokalnu vrijednost i ostvaruju veliki profit, a ništa ne doprinose lokalnoj zajednici. Naime, „europski turistički gradovi su pokušali regulirati Airbnb, no podignute su tužbe zbog kršenja pravila EU, stoga je to pitanje jedino moguće regulirati na EU razini, i to ćemo i napraviti! Airbnb-a će morati lokalnim i državnim vlastima sustavno davati podatke o iznajmljivačima kako bi se njihovo poslovanje moglo regulirati.“

Rada Borić (Nova ljevica) upozorila je da Hrvatska spada u grupu zemalja južne europske periferije koja ima nizak udio stanova u javnom vlasništvu. „Banke propagiraju srednjoklasni san o vlastitoj nekretnini i nude doživotne stambene kredite. Time mladi ulaze u dužničko ropstvo koje im smanjuje slobode u radnoj i političkoj sferi. Hrvatske vlade su do sada, umjesto da grade javne stanove za najam uglavnom subvencionirale kredite građanima za kupnju stana i u zadnje dvije godine na to je potrošeno čak 60 milijuna kuna. Tim mjerama su često pridonosile kratkotrajnom povećanju cijene stanova, pa su unatoč jeftinijim kreditima građani za stan u konačnici platili isto, a proračunski novac za subvencije se prelio u profit banaka.“ Zaključila je da građani u Hrvatskoj danas imaju dvije opcije – “ili dići doživotni kredit za stan ako uopće imaju ugovor o radu ili ići u nesiguran najam privatnih vlasnika stanova koji je često neprijavljen, bez ugovora i bez ikakvih prava. A sada je i tih privatnih stanova za najam lokalnom stanovništvu sve manje i manje jer je isplativije iznajmljivati turistima.“

Zorislav Antun Petrović (ORaH) istaknuo je da je koalicijska lista zelene ljevice za europske izbore potpisala Europsku građansku inicijativu “Stanovanje za sve” koja upravo traži da se javna ulaganja u gradnju stanova izuzmu iz EU pravila prekomjernog deficita EU te da se na razini Europske unije reguliraju korporacije poput Airbnb-a. „Pozivamo sve građane Hrvatske da učine isto i potpišu ovu Europsku građansku inicijativu, kako bi se u europskim institucijama formulirao prijedlog prema zahtjevima inicijative. Kad budemo izabrani u Europski parlament borit ćemo se da se provedu zahtjevi inicijative “Stanovanje za sve” jer mladi u Hrvatskoj ne mogu iseliti iz roditeljskog doma. Hrvatska je najgora u EU po broju mladih do 29 godina koji žive u roditeljskom domu: njih preko 87%! Glavni problem je što nema dovoljno priuštivih stanova za mlade pa se moraju iseljavati iz svojih gradova i iz Hrvatske: dostupno i povoljno stanovanje najbolja je demografska mjera.”

Sandra Benčić (Možemo-politička platforma!) naglasila je da se cijela jedna generacija ne može osamostaliti zbog loših politika vlade prema stanovanju te poručila: „Mi ćemo to promijeniti – subvencija kredita nije rješenje nego dio problema. Potrebno je povećati fond stanova u javnom vlasništvu i potrebno  je regulirati Airbnb na europskoj razini, te osigurati sredstva iz EU fondova za izgradnju javnog stambenog fonda.“ „Zbog sve većeg korištenja platformi poput Airbnba smanjuje se broj stanova za lokalno stanovništvo, a cijene najma lete u nebo – u Zagrebu je u zadnjih godinu prosječna najamnina porasla čak 10%.” Europski turistički gradovi poput Berlina, Barcelone, Beča i Amsterdama su regulirali Airbnb na različite načine – ograničenjem broja apartmana koji pojedini vlasnik može iznajmljivati, ograničenjem broja dana koliko se apartman može iznajmljivati, ograničenjem površine apartmana koja se može iznajmljivati i sličnim mjerama. Konačno, Benčić je istaknula da su “sve dosadašnje vlade poručivale građanima da je pitanje stanovanja pitanje tržišta, no da sami sebe tom istom tržištu nisu prepustili, već su si osigurali stanove iz državnog fonda i subvencionirani najam.“ Dužnosnici plaćaju najam i do tri puta manje od onoga što plaćaju građani, a istovremeno imaju i do tri puta veće plaće. „Ono što tražimo za sve građane jest upravo model koji su dužnosnici osigurali sebi: javni stambeni fond i jeftiniji najam. Ovaj zahtjev je zahtjev za jednakošću svih građana, a borba za jednakost počinje već na ovim europskim izborima“, zaključila je.

Ne trebamo ponavljati greške drugih europskih zemalja: privatizacija komunalnih usluga i prirodnih resursa je štetna za građane

Ne trebamo ponavljati greške drugih europskih zemalja: privatizacija komunalnih usluga i prirodnih resursa je štetna za građane

Koalicija zelene ljevice koju čine politička platforma Možemo!, Nova ljevica i ORaH u subotu, 4. svibnja, u Rijeci je održala konferenciju za medije s fokusom na ključne probleme građana Rijeke: cijene i kvalitetu komunalnih usluga, te opstanak brodogradnje.

Dr.sc. Nebojša Zelič (Možemo!-politička platforma), Riječanin, kandidat za Europski parlament na koalicijskoj listi istaknuo je posljedice privatizacije komunalnih javnih usluga: “Riječki distributer plina i toplinske energije – Energo d.o.o.  djelomično je privatiziran, odnosno nalazi se 43% u vlasništvu talijanskog poduzeća. Nakon te privatizacije, za usluge grijanja i distribucije plina građani Rijeke plaćaju najskuplju cijenu grijanja u Hrvatskoj, a uz Pulu i najskuplji plin”. Napomenuo je i problem potencijalne privatizacije usluge vodoopskrbe upravo iz razloga što su Riječani izuzetno ponosni na kvalitetu svoje vode, te činjenicu da je Gorski kotar leži na vodnim resursima. Jedan od ciljeva koalicije upravo je zaštita prirodnih resursa i komunalnih javnih usluga od privatizacije, budući da je privatizacija u mnogim europskim gradovima dovela do smanjenja kvalitete usluge i povećanja cijena.

Tomislav Tomašević (Možemo!-politička platforma), nositelj koalicijske liste, povezao je komunalne probleme grada Rijeke s europskim politikama i istaknuo da je jedna od glavnih inicijativa koje koalicija namjerava provesti u Europskom parlamentu zaustavljanje donošenja revidirane tzv. Bolkenstein direktive koja stvara dodatan pritisak na države i gradove da privatiziraju i liberaliziraju komunalne usluge. Tomašević je istaknuo kako su brojna istraživanja pokazala da privatizacija komunalnih usluga u pravilu dovodi do povećanja cijene usluge, pogoršanja kvalitete usluge i podinvestiranja u komunalnu infrastrukturu. Istaknuo je da mnogi europski gradovi poput Berlina i Pariza sada otkupljuju natrag u javno vlasništvo usluge vodoopskrbe i druge komunalne usluge nakon što su uvidjeli da je privatizacija uzrokovala štetu za građane i ostale korisnike.

Dragan Markovina, kandidat Nove ljevice na koalicijskoj listi, rekao je da su predstavnici koalicije došli u Rijeku kako bi obilježili Dan oslobođenja Rijeke i razgovarali s građanima o ključnim problemima koje bi zastupnici u EU parlamentu trebali rješavati. Jedan od tih problema je upravo propast 3.maja- riječkog brodogradilišta koje je dio Uljanika i  čiji potencijalni stečaj znači i kraj brodogradnje na području Kvarnera i Istre. Markovina je prozvao dosadašnje zastupnike u EU parlamentu, kao i premijera Plenkovića zbog potpune nezainteresiranosti da probleme hrvatske brodogradnje rješavaju u kontekstu europske strategije za brodogradnju, kao i za to što Hrvatska nije bila proaktivnija u traženju rješenja na EU razini. Rekao je da je i sama EU shvatila da bez značajnijih javnih ulaganja u brodogradnju neće moći parirati Kini i Koreji, te da se za brodogradnju mora osigurati povoljnije mehanizme financiranja i garancijskih instrumenata na razini EU. “Takvu pasivnost spram hrvatske brodogradnje možemo tumačiti samo kao svjesno odustajanje od ove važne industrijske grane”, zaključio je.

Koalicija zelene ljevice na Praznik rada poručila: SDP-ova podrška sindikalnoj referendumskoj inicijativi je licemjerna

Koalicija zelene ljevice na Praznik rada poručila: SDP-ova podrška sindikalnoj referendumskoj inicijativi je licemjerna

Kandidati koalicije Možemo! – politička platforma, Nova ljevica i ORaH na Praznik rada svojim su potpisima podržali sindikalnu referendumsku inicijativu 67 je previše. Tom su prilikom održali i konferenciju za medije na temu rada i mirovinskog sustava.  

Tomislav Tomašević (Možemo! – politička platforma), nositelj koalicijske liste naglasio je da koalicija podržava referendumsku inicijativu jer ova nepromišljena i nepravedna mjera HDZ-ove vlade dodatno ugrožava ranjive skupine starijih radnika. Isto tako, istaknuo je da je “podrška SDP-a ovoj inicijativi licemjerna, jer je upravo SDP-ova vlada usvojila povišenje dobi za umirovljenje na 67 godina.” Mjera prisilnog općeg produljenja radnog vijeka ne rješava glavne probleme nepravednog i neodrživog mirovinskog sustava, a to su “mali broj radnih mjesta zbog izostanka aktivne ekonomske politike te povećanje prekarnih oblika rada, što ukupno smanjuje doprinose u mirovinski sustav.” Početkom 90-ih omjer između radnika i umirovljenika je bio 3 : 1, a danas je 1.2 : 1 – što je neodrživo. “S druge strane, nepravedno je da je prosječna radnička mirovina, koja je nedovoljna za dostojan život, gotovo dvostruko manja od prosječne povlaštene mirovine koju dobiva čak 15 % umirovljenika. Radnička mirovina je čak 4 puta manja od povlaštene mirovine bivših saborskih zastupnika, koje je ova vlada još povećala s 9,000 na 10,000 kn mjesečno.”

Rada Borić (Nova ljevica) istaknula je da u Hrvatskoj danas imamo gotovo 100,000 manje radnih mjesta nego pred krizu 2008. godine, što dodatno pogoršava omjer radnika i umirovljenika. “Loša ekonomska politika dovodi do toga da se smanjuje broj radnih mjesta, registrirana nezaposlenost pada zbog iseljavanja radne snage u zemlje centra, a niska zaposlenost dodatno ugrožava mirovinski sustav.” Dodatni problem je povećanje udjela prekarnog rada u Hrvatskoj. “Prema podacima Eurostata u prekarnom radu smo nažalost prvaci EU, s čak 6,9% zaposlenih s kratkotrajnim ugovorom u trajanju do tri mjeseca. To je čak trostruko više od prosjeka EU. Čak petina radnika zaposlena je na ugovor na određeno vrijeme, a nova zapošljavanja se gotovo u pravilu sklapaju na određeno vrijeme – više od 90% novosklopljenih ugovora je na određeno vrijeme.”

Sandra Benčić (Možemo! – politička platforma) izdvojila je dva razloga zbog kojih visok udio prekarnog rada potkopava održivost mirovinskog sustava: “Prvi razlog jest da ugovori o djelu i autorski ugovori u manjoj mjeri kroz doprinose pune mirovinski sustav u odnosu na ugovore o radu. Drugo, prekarni radni vijek, budući da nije u kontinuitetu, manje vremena doprinosi mirovinskom sustavu. Stoga je smiješan argument ministra Pavića koji govori da će netko tko počne raditi s 24 godine moći do 65. godine napuniti 41 godinu staža jer pretpostavlja radni odnos u kontinuitetu bez ijednog mjeseca nezaposlenosti”.

Osnovana lokalna grupa političke platforme Možemo! u Karlovcu: Nećemo čekati političke mesije!

Osnovana lokalna grupa političke platforme Možemo! u Karlovcu: Nećemo čekati političke mesije!

U subotu, 27.4.2019. predstavljena je lokalna grupa političke platforme Možemo! Karlovac. Tim je povodom održana konferencija za medije, na kojoj je Tomislav Tomašević, nositelj zajedničke liste za europske izbore u koaliciji s Novom ljevicom i ORaHom, izjavio da žele mijenjati stvari i u Hrvatskoj i Europskoj uniji u smjeru više demokracije, socijalne i ekološke pravde te rodne ravnopravnosti. “Politiku vidimo kao kolektivni poduhvat i smatramo da je za političke promjene u Hrvatskoj nužno u politiku uključiti nove ljude i nove ideje. Zato smo ponosni što je osnovana lokalna grupa Možemo! u Karlovcu – ujedno prva lokalna grupa naše političke platforme u Hrvatskoj, u kojoj su velikom većinom ljudi koji do sada nisu bili politički aktivni i nisu bili članovi nijedne političke stranke. Uvjereni smo da će lokalna grupa Možemo! u Karlovcu, kroz borbenost i znanje doprinijeti rješavanju nekih problema koji godinama vladajuće elite stavljaju pod tepih, kao što je primjerice obnova karlovačke Zvijezde i povijesne baštine uz pomoć europskih fondova na na čemu su radili i za što su se zalagali i ljudi aktivni u karlovačkoj grupi Možemo!”


Draženka Polović, članica Inicijativnog odbora Možemo! i suosnivačica lokalne karlovačke grupe, istaknula je da politička platforma Možemo! zastupa vrijednosti i ciljeve poput solidarnosti, sekularizma, borbe protiv korupcije te zaštite okoliša. Osim toga, osvrnula se i na važnost metoda političkog djelovanja platforme Možemo!, u kojoj se sve bitne odluke donose kroz demokratsku raspravu svih članova platforme, za razliku od većine političkih stranaka u Hrvatskoj, u kojoj su odluke rezervirane samo za vodstvo. “Priključili smo se platformi jer zastupamo iste političke vrijednosti i vjerujemo u demokratsku političku organizaciju i metode donošenja odluka. Karlovac nažalost proživljava razdoblje teške stagnacije, duhovno i fizičko odumiranje. U tom je smislu Karlovac savršeno zrcalo države i njene politike. On je grad bez kritičkog mišljenja, bez stvarne javnosti i bez dijaloga.” Smatra da je cinično da je karlovačka vlast Karlovac pokušala brendirati kao “grad susreta” jer susret podrazumijeva dijalog, slobodu i uvažavanje različitosti, a umjesto toga aktualna vlast – kao na početku njegove izgradnje – podiže bedeme i iznova gradi utvrdu poslušnika i istomišljenika, iako nas povijest uči da je samo onda kad je Karlovac bio otvoren i slobodan grad za nove ideje, kulture i vjeroispovijesti, ujedno bio i prosperitetan.

Na lokalnoj razini, neki od prioriteta karlovačke grupe Možemo! su obuhvatna stambena politika koja će osigurati svim mladim ljudima priuštiv krov nad glavom ponajprije obnovom napuštenih i zapuštenih objekata u starim gradskim kvartovima, zaštita karlovačkih rijeka od izgradnje mini-hidrocentrala i zaštita postojećeg gradskog zelenila. “Uvjereni smo da s novim obrascem i vrijednosnim sustavom možemo Karlovac iz utvrde nepravde, klijentelizma, podilaženja strukturama i atmosfere straha i netrpeljivosti pretvoriti u otvoreni, slobodni demokratski grad. Nećemo čekati političke mesije, jer smo mi, građani Karlovca ti koje smo čekali.” Na kraju, pozvala je sve zainteresirane građane Karlovca koji dijele vrijednosti i viziju platforme Možemo! da im se pridruže, “jer jedino zajedno – možemo!”

Damir Bakić, član Koordinacije platforme Možemo!, iskazao je zadovoljstvo činjenicom da je prva lokalna grupa platforme Možemo! osnovana u Karlovcu koja u ovom trenutku broji 20-ak članova. “Uvjereni smo da će ova lokalna grupa biti jedna od najaktivnijih u platformi Možemo! i da će svojim radom unaprijediti kvalitetu života većine ljudi u Karlovcu i Hrvatskoj”. Podsjetio je da su i naša politika i  naše društvo zarobljeni u klijentelizmu i korupciji, kako onoj općoj, tako posebno u političkoj. U isto vrijeme raste siromaštvo, nejednakost i osjećaj besperspektivnosti. Naši temeljni javni servisi – obrazovanje, zdravstvo, pravosuđe – nazaduju. “Ne samo da nemamo odgovore na sutrašnja pitanja, nego kao društvo zaostajemo i za samim sobom. Sve je to posljedica cinizma naše političke, a osobito vladajuće elite i njihovog shvaćanja politike ne kao odgovorne zadaće upravljanja javnim poslovima, nego skoro isključivo kao prilike za osobni probitak. Možemo to promijeniti jedino ako se zajedno politički aktiviramo!”

Nepromišljena i nepravedna mirovinska reforma: 67 jest previše!

Nepromišljena i nepravedna mirovinska reforma: 67 jest previše!

Možemo!-politička platforma je u petak, 26. travnja, uoči početka prikupljanja potpisa za referendumsku inicijativu 67 je previše, na konferenciji za medije poručila da daje podršku sindikalnoj inicijativi za referendum. Smatraju da bi ova nepromišljena i nepravedna mjera iz novog Zakona o mirovinskom osiguranju ne samo dodatno ugrozila ranjive skupine starijih radnika već bi i prouzročila val prijevremenih umirovljenja 2027. godine, prije nego krene povećanje dobi za umirovljenje.

Tomislav Tomašević tom je prilikom istaknuo da su svjesni problema neodrživosti, neadekvatnosti i nepravednosti mirovinskog sustava no naglasio kako je „prisilno produženje dobi za mirovinu zapravo odgađanje rješavanja stvarnih uzroka problema mirovinskog sustava – lošeg stanja na tržištu rada zbog dugotrajnog izostanka aktivne gospodarske politike i povećanja prekarnih oblika rada, ali i činjenice da velik dio „manjka“ u mirovinskom sustavu nastaje zbog toga što se iz njega isplaćuje mirovine za one koji mu nisu solidarno doprinosili.“ Glavni problemi mirovinskog sustava su niska zaposlenost s jedne i nejednakosti radničkih i povlaštenih mirovina s druge strane. „Bez povećanja zaposlenosti i promjene omjera radnika u odnosu na broj umirovljenika nećemo riješiti problem održivosti mirovinskog sustava, a niti povećati mirovine koje su neadekvatne za dostojan život“. Dodatno, smatra da će mjera produljenja radnog vijeka nejednako pogoditi različite društvene skupine, naročito stariju populaciju radnika u specifičnim zanimanjima, za koju u Hrvatskoj nema ni radnih mjesta niti uvjeta rada primjerenih njihovoj dobi, mogućnostima i radnim sposobnostima. „Godišnje na mirovine 668 bivših saborskih zastupnika odlazi čak 80 milijuna kuna. Imamo apsurdnu situaciju u kojoj Plenkovićeva vlada prije 2 godine diže povlaštenu mirovinu bivšim saborskim zastupnicima za čak 1.000 kuna na oko 10.000 kuna, a godinu dana kasnije diže radni vijek do 67 godina svim radnicima koji imaju četiri puta manju prosječnu mirovinu. To je duboko nepravedno.”

Sandra Benčić naglasila je da je Vlada RH, od tri preporuke Europske komisije za reformu mirovinskog sustava, novim Zakonom adresirala dvije: produljenje dobi i penaliziranje ranijeg odlaska u mirovinu. „Treće preporuke – one koja se tiče reforme mirovina po posebnim propisima – Vlada se nije niti dotaknula. A upravo te “povlaštene” mirovine – njih 175.000, odnosno 15% od ukupnog broja – snažno opterećuju sustav”. Te su mirovine u prosjeku znatno i višestruko veće od mirovina obračunatih po Zakonu o mirovinskom osiguranju: prosječna starosna mirovina iznosi oko 2.600 kuna, dok prosječna “povlaštena” mirovina iznosi oko 4.200 kuna. Dodala je, međutim, i da je u redizajnu mirovinskoga sustava potrebno voditi računa o tome da mirovine po posebnim propisima često predstavljaju jedini izvor prihoda kućanstava, te da će „biti potrebno stvoriti odgovarajuće socijalne programe, nakon što se one mirovine koje su rezultat političkih povlastica ili nevjerodostojnih podataka ukinu.“ Zaključila je da bi pravedna odredba bila ona koja dozvoljava, a ne prisiljava produljenje radnog vijeka.

Damir Bakić je naglasio da je temeljni problem sustava u izrazito nepovoljnom omjeru broja osiguranika i broja umirovljenika koji sada iznosi 1,2:1. Ova reforma je nepripremljena, jer bi nužan preduvjet bio prethodno sagledati mirovinski sustav u svojoj biti, bez socijalnih davanja koja se nazivaju mirovinama priznatima po posebnim propisima. Teret sanacije mirovinskog sustava solidarno bi trebali snositi svi. Umirovljenici to već čine primajući omalovažavajuće niske mirovine, radnici to već desetljećima čine puneći proračun iz kojeg se direktno financira golemi deficit mirovinskog sustava (ove godine 18 milijardi kuna), „a sada se traži da ponesu još dodatni dio tereta radeći duže”. Ukazao je i na nepravedan tretman žena u definiciji dugogodišnjeg osiguranika u trenutnom Zakonu o mirovinskom osiguranju. To su oni osiguranici koji su ostvarili pravo na prijevremenu mirovinu i imaju barem 41 godinu staža, te im se stoga omogućuje odlazak u mirovinu koja se ne tretira kao prijevremena, tj. ne podliježe redukciji. S obzirom da smo još u prijelaznom razdoblju u kojem se dobna granica umirovljenja za žene tek diže do 65 godina (trenutno je ona 62 godine i 4 mjeseca), potrebno je u ovom prijelaznom razdoblju do 2027. godine posebno definirati status dugogodišnjeg osiguranika za žene u kojem bi se tražila adekvatno niža dob i adekvatno manji broj godina staža. „Zalagat ćemo se, neovisno o ishodu referenduma, da se i ova nepravda ispravi.”

I dalje ništa od učinkovitog građanskog nadzora nad radom policije

I dalje ništa od učinkovitog građanskog nadzora nad radom policije

Povodom prvog čitanja Prijedloga Zakona o policijskim poslovima i ovlastima u Hrvatskom saboru, politička platforma Možemo! ovim putem upozorava javnost da se u predloženim izmjenama i dopunama zakona MUP nije niti dotaknuo reforme Vijeća za građanski nadzor nad primjenom pojedinih policijskih ovlasti, a koje je regulirano upravo ovim Zakonom. Vijeće se nije oformilo nakon jednog neuspjelog pokušaja od strane saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, a razlog leži velikim dijelom i u njegovom pogrešnom zakonodavnom dizajnu i ograničenim ovlastima Vijeća.

Ovo je bila odlična prilika da se rad Vijeća napokon regulira na učinkovit način. Navedeno Vijeće zaduženo je za nadzor tajnih mjera prikupljanja podataka od strane MUP-a (npr. telefonski izlisti i sl.), a važnost te funkcije posebno je jasna u svjetlu aktualnih afera u kojima su bivši djelatnici MUP-a upleteni u manipuliranje i neovlašteni nadzor osobnih podataka.

Dodatno, već godinama ne funkcionira ni Povjerenstvo za rad po pritužbama, regulirano Zakonom o policiji, a koje bi trebalo istraživati pritužbe građana na mogući nezakonit rad policije. Imajući na umu kontinuirane i vjerodostojne optužbe domaćih i međunarodnih organizacija kao i Pučke pravobraniteljice na račun postupanja policijskih djelatnika prema izbjeglicama i migrantima, a u zadnje vrijeme i sve više “incidenata” policije prema novinarima i građanima – više je nego jasno da policija pod hitno mora dobiti učinkoviti građanski nadzor.

Ovo izbjegavanje MUP-a, ali i matičnih saborskih Odbora da reformiraju i osnuju vijeća za građanski nadzor MUP-a signal je policiji da može kršiti ljudska prava u svom postupanju prema građanima. Zbog toga tražimo od MUP-a da povuče Prijedlog zakona i doradi ga na način da reformira Vijeće za građanski nadzor nad primjenom pojedinih policijskih ovlasti kao i Povjerenstvo za rad po pritužbama.