HDZ-OVA VLADA OPET PRATI PRIVATNU KOMUNIKACIJU NOVINARA?!

HDZ-OVA VLADA OPET PRATI PRIVATNU KOMUNIKACIJU NOVINARA?!

Politička platforma Možemo! ovim putem osuđuje neviđeni napad ministra Ćorića na novinara N1 televizije Hrvoja Krešića koji je tražio komentar ministra na činjenicu da dva člana uprave koja nisu potpisala Memorandum  između INA-e i Janafa – kojim se  247 tisuća tona hrvatske nafte iz Siska, umjesto u Rijeku, vozi na preradu u Mađarsku – nisu reizabrana za te pozicije.

Ministar Ćorić je izjavom kojom je napao Krešića zapravo otkrio da HDZ-ova Vlada prati internu novinarsku korespondenciju i onda to sasvim otvoreno priznaje i koristi za napade na novinare. Naime, Ćorić se izravno pozvao na komunikaciju  o kojoj  “slučajno” ima saznanja, a odvijala se u jednoj od zatvorenih novinarskih grupa. Radi se, dakle, o evidentno privatnoj komunikaciji.

Praćenje novinarske komunikacije od strane najviših Vladinih dužnosnika predstavlja ne samo zakonsku povredu, već i jasan signal autoritarnosti HDZ-ovog režima na vlasti.
Stoga tražimo da se hitno ispita jesu li Ministar Ćorić i drugi članovi Vlade neovlašteno prikupljali podatke iz privatne korespondencije novinara.

Tražimo da Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost provede stručan nadzor nad sigurnosnim službama, a uputit ćemo i predstavku Vijeću za građanski nadzor sigurnosno obavještajnih agencija kako bi se utvrdilo jesu li eventualno sigurnosne službe pratile novinarsku korespondenciju, te kako bi se rasvijetlile sve okolnosti i načini na koje je ministar Ćorić došao u posjed privatne novinarske prepiske.

Sandra Benčić, koordinatorica platforme Možemo! Izjavila je: “Nažalost, imam iskustva s HDZ-ovim neovlaštenim praćenjem i prisluškivanjem, te ću to iskustvo, zajedno s kolegama i kolegicama iz naše platforme, iskoristiti kako bismo ovaj slučaj istjerali do kraja”.

Pozivamo i Pučku pravobraniteljicu da pokrene istragu ovog slučaja vezano uz potencijalnu zloupotrebu policijskih ovlasti. Zahtijevamo da DORH najhitnije  izvidi je li u predmetnom slučaju došlo do počinjenja kaznenog djela iz članka 142. Kaznenog zakona: Povreda tajnosti pisama i drugih pošiljaka, te kaznenog djela Zlouporabe položaja i ovlasti. Od premijera Plenkovića tražimo da ministra Ćorića razriješi dužnosti, jer je i samo korištenje informacija iz privatne korespondencije za napad na novinara nedopustivo političko ponašanje koje Hrvatsku svrstava u autokratske režime.

NAJMLAĐI ZADNJI NA LISTI PRIORITETA-SMJERNICE ZA CRKVE GOTOVE, GDJE SU SMJERNICE ZA VRTIĆE?


Politička platforma Možemo! zahtijeva da se propisom o privremenoj regulaciji rada ustanova za predškolski odgoj i obrazovanje urede pravila rada i provedbe epidemioloških mjera za sve vrtiće u Hrvatskoj na jednakoj osnovi i to u suradnji s odgajateljicama/ima, te da se osiguraju sredstva za provedbu epidemioloških mjera za one vrtiće koji se nalaze u sredinama s razvojnim teškoćama. Nejednako postupanje uzrokovano prepuštanjem tog pitanja jedinicama lokalne samouprave ili čak pojedinim vrtićima zbog nedostatka jasnih i detaljnih uputstva predstavlja kockanje  sa zdravljem djece  i zdravljem odgajateljica i to nećemo dozvoliti! 

Vrtići diljem zemlje još uvijek nisu dobili jedinstvene smjernice za rad nakon “relaksiranja” mjera; odgajatelji ne znaju da li sva djeca mogu u vrtić ili to ovisi o radnom rasporedu roditelja, nema uputa za provedbu epidemioloških mjera uključujući mjere zaštite odgajateljica i drugih radnika u vrtićima prilagođene radu s najmlađom populacijom, nema ni smjernica za rasporede smjena. Pri tome treba imati na umu da će organizacija vrtićkog rada zbog njegove specifičnosti, vrlo vjerojatno morati uključivati epidemiološke mjere sve do mogućnosti primjene cjepiva, te je iz tog razloga nužno ovo pitanje privremeno regulirati propisom, a ne načelnim preporukama. 

U Zagrebu roditelji čija djeca idu u vrtiće stradale u potresu nemaju nikakve informacije o tome gdje će im djeca ići u vrtić, a za to vrijeme Vlada i Bandić igraju ping-pong s odgovornošću za zdravlje naše djece. Zašto vrtići i škole nisu prošli detaljnu procjenu infrastrukturne sigurnosti i zašto nisu prvi na listi prioriteta za obnovu?

Treba imati na umu da zaštitna sredstva potrebna za provedbu epidemioloških mjera u vrtićima ovise o sredstvima lokalne samouprave: bez jedinstvenih uputa i standarda za sve vrtiće na području RH i osiguranju sredstava iz državnog proračuna za provedbu mjera djecu izlažemo arbitrarnom postupanju i faktoru sreće. 

Sve ovo je posljedica dugotrajne zapuštenosti sustava predškolskog odgoja i obrazovanja: nepoštovanja pedagoških standarda, neulaganja u infrastrukturu vrtića i radnika/ica u vrtićima, svođenje rada vrtića na “čuvanje” djece umjesto na ono što je osnovna funkcija: odgoj i obrazovanje djece predškolske dobi! 

Sažetak djelovanja Vlade i Stožera u “relaksiranju” mjera  može se svesti u jednu rečenicu: imamo smjernice za Crkve, imamo smjernice za shopping, što bi još htjeli? 

Propuštanje osiguranja uvjeta za rad vrtića tako da se osigura zdravlje radnika/ica i zdravlje djece kršenje je ustavne obaveze Vlade koja proizlazi iz članka 63.a koji propisuje obvezu državi da štiti materinstvo, djecu i mlade i spremni smo zahtijevati ocjenu ustavnosti njihovog postupanja ako se odmah ovo pitanje ne riješi! 

Naša djeca , mada su najmanji građani imaju pravo na jednakost pred zakonom i jednakost postupanja i od toga ne smijemo odustati ni zbog korone niti zbog  krivih političkih prioriteta!

Zahtijevamo kontrolu isplata potpora za radnike!

Zahtijevamo kontrolu isplata potpora za radnike!

Ravnatelj Porezne uprave, Božidar Kutleša, u sinoćnjem Dnevniku HRT-a izjavio je da eventualne malverzacije sredstvima koje su poslodavci dobili od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, kao potporu za radnike, ne smatra nečim čime bi se Porezna uprava trebala baviti,  jer se radi o sredstvima koja su potpora poslodavcu. Time je zapravo dao neizravnu dozvolu poslodavcima da sredstvima koje su dobili za radničke plaće rade što god žele. Neprihvatljivo je da se javna sredstva troše bez kontrole, jer će prednost ostvariti oni koji se ponašaju neodgovorno prema svojim radnicima.

Možemo! se od početka ove krize zalaže za rješenja koja će radnicima osigurati stabilnost  prihoda i omogućiti kontrolu države nad potrošnjom proračunskih sredstava. Smatramo da mjere trebaju biti dizajnirane tako da pomognu svima kojima je pomoć potrebna, ali da na njima nitko ne smije profitirati. Iz tog razloga zahtijevamo da Vlada prilikom financijskih intervencija u gospodarstvo usvoji dva kriterija: (1) zadržavanje radnih mjesta i plaća koje mogu pokriti troškove života radnika i (2) zabranu profitiranja od sredstava koje se sada investiraju u gospodarstvo. To konkretno znači da se potpore moraju vezati uz obavezu očuvanja radnih mjesta, te da se od svih subjekata koji dobivaju neki oblik državne potpore traži zabrana isplate dividendi za 2019. godinu i obaveza reinvestiranje te dobiti u održavanje poslovanja u 2020. godini. Smatramo da je primarna obaveza svakog vlasnika investirati u poslovanje svoje tvrtke, a da se pomoć treba usmjeriti na sve one koji nemaju dovoljno viškova ili likvidnosti.

Osiguranje kontrole načela neprofitiranja od mjera može se provesti kroz sustav porezne prijave i podnošenja financijskih izvješća za 2020. godinu, kada će se po predaji prijave/izvještaja za 2020. vidjeti je li netko na razini godine imao pad prihoda veći od 20% ili ne. Svima koji će imati  takav pad na razini godine potrebno je otpisati dugovanja za poreze i doprinose, a onima kojima su  prihodi bili na razini 2019. (do -20%) odrediti obvezu proporcionalnog povrata dugovanja za poreze i doprinose odobrene u 2019.g.

Konačno, smatramo da se korištenje mogućnosti neplaćanja poreza i doprinosa u tromjesečnom razdoblju (s eventualnom naknadnom korekcijom ovisno o trajanju krize), treba omogući bilo kada tijekom godine. Tako bi se izjednačila potpora onim tvrtkama koje  posljedice osjećaju već sada, i onima koje će posljedice osjetiti u nadolazećem razdoblju, kada završe poslove ugovorene prije krize.

Tko je ovdje sud? – Kada vlast ne poštuje sudske odluke to je obilježje autoritarnog režima

Tko je ovdje sud? – Kada vlast ne poštuje sudske odluke to je obilježje autoritarnog režima

Povodom sve češćih neprovođenja pravomoćnih sudskih odluka, od kojih je samo posljednji u nizu slučaj ravnateljice Centra za socijalnu skrb Zagreb koja je odbila provesti pravomoćnu sudsku odluku Upravnog suda, politička platforma Možemo!, u suradnji s Duginim obiteljima i Darijom Juričanom održala je konferenciju za medije. 

Sandra Benčić iz političke Platforme Možemo!  istaknula je da “sve češća pojava slučajeva gdje se izvršna vlast stavlja iznad sudske upućuje na obilježja autoritarnih režima, a taj režim stoluje ovdje u Vladi, na čelu s HDZ-om i premijerom  Andrejom Plenkovićem i svima onima koji im drže ljestve: prije svega HNS-om i Milanom Bandićem. Svi oni zajedno stvorili su atmosferu u kojoj se građane maltretira kafkijanskim postupcima čekajući da se građani iscrpe i odustanu od ostvarenja svog prava. Eklatantan primjer je Hrvatska banka za obnovu i razvoj, na koji je upozorila udruga Zelena Istra – HBOR nakon čak 31 presude Upravnog suda  koje sve nalažu javnu objavu podataka o kreditnim plasmanima i dalje na svaki novi zahtjev građana ili novinara odgovara negativno i tjera ih u dugotrajne procese.” 

Darijo Juričan iznio je primjer vlastitog slučaja promjene imena u zakonitom procesu,što je potvrđeno i odlukom Upravnog suda da bi naposljetku Ministarstvo uprave u potpunosti iznegiralo odluku suda i napravilo suprotno, onemogućivši mu promjenu imena u Milan Bandić. Drugi primjer koji je iznio tiče se građanina Hrvoja Šimića kojem Grad Zagreb i Zagrebački Holding, usprkos sudskoj odluci, odbijaju dati informacije o odvjetničkim tarifama koje Grad i Holding isplaćuju pojedinim odvjetnicima, stavljajući se tako iznad sudske vlasti i prava građana. 

Daniel Martinović iz Duginih obitelji iznio je probleme vezane uz slučaj udomiteljskog gay para. Pritom je istaknuo “Smatramo nevjerojatnim da su životni partneri Ivo Šegota i Mladen Kožić dobili drugu odbijenicu od Centra za socijalnu skrb u njihovom pokušaju da postanu udomitelji, i to nakon što je Upravni sud u prosincu prošle godine poništio prvu odbijenicu, označivši je diskriminatornom. Neprihvatljivo je “i  da se ikoga diskriminira temeljem seksualne orijentacije, što je prepoznato od strane sudske vlasti i u slučaju Ive i Mladena, i to da se odluke izvršne vlasti donose na temelju toga koliko postotaka glasova će neka stranka dobiti ili izgubiti, ili na temelju nečijih osobnih uvjerenja.” Ministrici Bedeković Dugine obitelje poslale su upit za sastankom čim je stupila na dužnost, no na njega još uvijek nije odgovoreno. 

Na kraju je Sandra Benčić istaknula da traži da državni službenici i dužnosnici koji namjerno odbijaju provesti sudske odluke za svoju obijest moraju odgovarati osobno, a ne da se kao do sada odštete građanima isplaćuju iz državnog proračuna. Iz tog razloga istaknula je da je podnijela kaznenu prijavu protiv ravnateljice Centra za socijalnu skrb, jer se tu ne radi samo o protuzakonitom već i protuustavnom postupanju u kojem se poništava ustavno načelo diobe vlasti i garancija sudske kontrole odluka tijela javne vlasti. 

Subvencije kao  gašenje požara benzinom: 628 milijuna proračunskih kuna za dizanje cijena stanova!

Subvencije kao gašenje požara benzinom: 628 milijuna proračunskih kuna za dizanje cijena stanova!

Na jutrošnjoj konferencije za medije predstavnici Političke platforme Možemo! Sandra Benčić i Tomislav Tomašević ponovno su upozorili na činjenicu da su sve dosadašnje mjere stambene politike ove Vlade usmjerene na povećanje dostupnosti stanovanja svedene su na subvencioniranje kredita, što ima nekoliko negativnih efekata. Od 2017. godine od kada se mjera provodi, linearno se iz kvartala u kvartal diže indeks cijena stanova u Zagrebu. Hrvatska je trenutno 3. zemlja u EU po rastu cijena nekretnina u drugom kvartalu ove godine.

Sandra Benčić naglasila je da: “prema najnovijim podacima koje smo dobili od Ministarstva graditeljstva država je do sada preuzela obavezu subvencioniranja kredita u vrijednosti od 628 milijuna kuna, a  za to se prema etalonskoj cijeni građenja moglo financirati gradnju 1700 stanova za dugoročni najam. To bi spriječilo eksploziju cijena stanova, a sama takva  investicija ne bi predstavljala bacanje novaca u profite banaka, nego održivu investiciju koja se vraća kroz najam i osigurava nove investicije u javnu stanogradnju.”

Benčić je također upozorila da je “u 18 godina državno poticane stanogradnje, država u izgradnju stanova uložila 1,1 milijardu  kuna, a samo u tri posljednje godine više od polovine tog iznosa za subvencioniranje stambenih kredita. Pri tome je čak 33% iznosa kredita odobreno za kupnju stanova u Zagrebu potičući tako daljnju centralizaciju zemlje. 

.”Tomislav Tomašević upozorio je da je “uz sve to, proteklog tjedna Grad Zagreb donio odluku da je paušalni iznos poreza za turistički najam 300 kuna po krevetu GODIŠNJE! To znači da je najam turistima i dalje u povlaštenom poreznom položaju u odnosu na dugoročni najam stanovnicima: iznajmljivači koji svoje stanove daju u dugoročni najam u prosjeku plaćaju čak 10% od cijene najma, odnosno oko 300 kuna MJESEČNO!” 

Jedno od ključnih područja stambene politike – politika dugoročnog najma u Hrvatskoj je sustavno zanemarivano: osim što se dugoročni najam porezno kažnjava, sami podstanari su  vrlo slabo zaštićeni, posebno u vrijeme turističke sezone kada ih se izbacuje iz stanova zbog unosnijeg najma turistima. 

Kombinacija mjera subvencioniranja kredita za kupnju stanova i porezne politike koja favorizira turistički najam, dovela je do nedostatka stanova za najam u Zagrebu i drugim turističkim gradovima Hrvatske, te eksplozije cijena nekretnina, stvarajući ponovno nekretninski balon koji je posljednji put po mnoge vrlo loše završio.

Politička platforma Možemo! zalaže se za javna ulaganja u izgradnju stanova za dugoročni najam, promjene poreznog sustava tako da se porezno stimulira dugoročni najam, te bolju zakonsku zaštitu podstanara!

Gradovi diljem Europe reguliraju tržište najma- može li i Hrvatska?

Gradovi diljem Europe reguliraju tržište najma- može li i Hrvatska?

Na društvenim mrežama i ponekom mediju ovih dana se prenosi vijest kako je glavni grad Njemačke regulirao cijene najma, kategorizirao stanove po kvaliteti i lokaciji i odredio maksimalnu cijenu po kvadratu za svaku od njih: maksimalna je 9,8 Eura po kvadratu, što je samo 2 Eura više od prosječne zagrebačke cijene kvadrata, a prosječna plaća Berlinčana je tri puta veća od one u Zagrebu. Osim toga, zabranio je i povećanja stanarina do 2022., a nakon toga moći će se povećavati samo u razini inflacije. Berlin se tako ovim  aktom obračunao s idejom da je tržište sposobno rješavati egzistencijalne potrebe  s društveno prihvatljivim ishodima.

Berlin nije jedini grad koji regulira tržište najma: tu su i Beč – u kojem je više od 50% stanova u javnom i zadružnom stambenom fondu, Barcelona – koja ograničava kratkoročni najam turistima kao i  Amsterdam, te London – koji najavljuju značajne promjene u regulaciji najma od naredne godine.

U Hrvatskoj je pitanje regulacije cijena još daleko: posljednjih 25 godina, sve vlasti i HDZove i SDP-ove, prepuštale su stambenu politiku tržištu, uz manje intervencije koje nisu značajnije utjecale na pitanje dostupnosti stanovanja za veći dio stanovništva. Pitanja odnosa stanodavaca i podstanara nisu adekvatno uređena,  inspekcije ne kontroliraju najam na crno, manje poreza plaćaju  oni koji stanove iznajmljuju turistima od onih koji ih daju u dugoročan najam, novci iz proračuna kroz mjeru subvencioniranja kredita odlaze na ekstraprofit prodavatelja i kamate banaka, a istovremeno je mjera nedostupna desecima tisuća mladih koji nisu kreditno sposobni. Uz to, i država i gradovi rasprodaju javni stambeni fond umjesto da u njega ulažu i daju ga u najam pod povoljnim uvjetima. 

Za Možemo! je  pravo na dom ljudsko pravo i temeljna egzistencijalna potreba koja se ne smije prepuštati divljanju tržišta i špekulacijama financijskih institucija.  Po uzoru na Berlin i druge gradove diljem Europe, razvijamo obuhvatnu stambenu politiku koja svim građanima, u različitim periodima života, može osigurati stan u skladu s njihovim potrebama, za cijenu koja ih neće gurnuti na rub siromaštva. Naša stambena politika cilja osigurati snažnije javne investicije u stanove za dugoročni najam stanovnicima, a istovremeno pravednije regulirati odnos najmodavca i najmoprimca na tržištu, uključujući kriterije kvalitete stambenog prostora pri određivanju cijene najma. Osim toga, razvijamo i mjere za smanjenje udjela crnog tržišta kroz povoljniji porezni tretman za one koji stanove daju u dugoročni najam. Kao društvo, Možemo! pravo na dom tretirati kao ljudsko pravo.

Brojne javne osobe podržale koaliciju platforme Možemo!, Nove ljevice i ORaH-a

Brojne javne osobe podržale koaliciju platforme Možemo!, Nove ljevice i ORaH-a

MOŽEMO! – NOVU LJEVICU – ORAH PODRŽALI MILE KEKIN, DAMIR URBAN, MIRA FURLAN, LEON LUČEV, EVE ENSLER I BROJNE DRUGE JAVNE OSOBE

Osim podrške klimatske aktivistice i glumice Pamele Anderson, ekonomista Yanisa Varoufakisa, spitzenkandidata europskih Zelenih Basa Eikhouta, donedavnog švedskog ministra obrazovanja Gustava Fridolina, koaliciju platforme Možemo! Nove ljevice i ORaH-a za predstojeće EU izbore javno su podržale i brojne druge osobe iz javnog života.

Među njima su kolumnist Jurica Pavičić, frontman Hladnog piva Mile Kekin i frontman Jonathana Zoran Badurina, glazbenik Damir Urban, glumice Mira Furlan, Doris Šarić-Kukuljica, Tihana Lazović, Lucija Šerbeždija, Alma Prica, Lana Barić, Gorana Marin, glumci Leon Lučev, Damir Markovina, spisateljica Ivana Bodrožić, američka spisateljica i feministkinja Eve Ensler, mirovni aktivist Goran Božičević i docent na Sveučilišnom centru za protestantsku teologiju Zoran Grozdanov.

Time je lista 18 jedina lista za Europski parlament koja je dobila toliko široku podršku javnih osoba. Podrške nastavljaju pristizati, a redovito ćemo ih objavljivati na webu i našoj facebook stranici.

Mile Kekin pozvao je birače da zaokruže listu broj 18, naglasio kako se godinama povlači teza da se ništa ne može te se zapitao: “Što ako ovaj put stvarno MOŽEMO? Što ako možemo izaći na izbore i glasati za nekoga, a ne protiv nekoga? Što ako možemo glasati za ljude koji u svojim sredinama već godinama zagorčavaju život lokalnim šerifima i moćnicima? Ako i vi, kao ja, vjerujete da stvarno MOŽEMO bolje od ovoga, onda izađite na europske izbore i glasajte za Možemo!”.

Damir Urban je rekao: “Uvijek ispadne da glasam za manje zlo ili da glasam protiv. Ove godine stvari su ipak drugačije. Nebojša Zelič, moj prijatelj i čovjek u čije životne izbore i stavove vjerujem pronašao je unutar platforme Možemo! svoje istomišljenike, pronašao je prostor za svoje političko djelovanje što je i mene ponukalo da saznam o kome se točno radi, kakav je njihov program, tko su ti ljudi i što mi nude. I zaključio sam da dijelimo slične stavove i cijenimo iste vrijednosti.“

Mira Furlan  poziva sve da glasaju za Mimu (Ana Mariju) Simić na listi broj 18, ističući kako  Mima ujedinjuje dvije naoko nespojive osobine, a to su izuzetna intelektualna spremnost, obrazovanost i znanje na jednoj strani i ogromna empatija, jedno veliko srce na drugoj strani. Takve ljude trebamo, takve političare trebamo!”

Jurica Pavičić ističe kako se ”lista zelene ljevice za izbore za Europski parlament sastoji od ljudi koji su pametni, čestiti, koje dugo poznajem u njihovom profesionalnom životu i koji su ovoj zemlji i društvu služili na razne načine: kao aktivisti, pisci, kulturnjaci, borci protiv korupcije i za transparentnost, novinari… U jednom su trenutku shvatili da se ne mogu više baviti samo ‘oko politike’ nego da se moraju početi baviti politikom. Napravili su taj korak za kojeg je trebalo odvažnosti i ja ih u tome podržavam!”

Leon Lučev opisuje ljude okupljene u Platformi Možemo! kao “moralne, odgovorne, hrabre, beskompromisne, legaliste, socijalno i ekološki osviještene”. Također je pozvao glasače da “pročitaju program, upoznaju  ljude iz platforme, te da odluku donesu svojom glavom”.

Eve Ensler, američka spisateljica poznata široj javnosti po bestselleru “Vaginini monolozi” istaknula je podršku našoj zeleno-lijevoj koaliciji i posebno kandidatkinji Radi Borić prisjećajući se kako je s Borić “obilazila ratna područja na području bivše Jugoslavije i razgovarala s brojnim ženama žrtvama nasilja”. Istaknula je kako “svi mi trebamo Radu u Europskom parlamentu kako bi čuvala Europu sigurnom za žene, radnike, izbjeglice i LGBTIQ zajednicu.”.

Tomislav Tomašević je lijepo rekao: “Ako vam je …

Tomislav Tomašević je lijepo rekao: “Ako vam je dobro, onda ništa.” Ali zato Velibor kaže: “Razočarani? Zabrinuti? Bijesni? Izađite! Možemo!” Izađite na europske izbore, birajte listu broj 18! #lista18 #EUizbori

Obrazovanjem do zaokreta prema održivosti

Obrazovanjem do zaokreta prema održivosti

Donedavni supredsjednik švedske Zelene stranke i donedavni švedski ministar obrazovanja, Gustav Fridolin i kandidati koalicije za EU izbore – Možemo – politička platforma, Nova ljevica i ORaH – Sandra Benčić, Rada Borić i  Zorislav Antun Petrović  održali su jutros konferenciju za medije na kojoj je g. Fridolin obrazložio razloge podrške švedske zelene stranke koaliciji zelene ljevice u Hrvatskoj.

Gustav Fridolin je naglasio važnost obrazovanja kao poluge društvenog razvoja, u kojeg je Švedska u proteklom razdoblju snažno investirala “tako da se stvori potrebno vrijeme između učitelja i učenika kako bi se uspješno savladale različite prepreke u učenju”. Potcrtao je kako su jačanjem investicija u obrazovanje popravili položaj Švedske na međunarodnim testovima poput PISa-e, ali isto tako naglasio kako im je važno “u širem smislu razvijati obrazovni sustav, tako da on obuhvaća i građanski odgoj, zdravstveni odgoj i druge srodne dimenzije”. Istaknuo je i kako je izrazito ponosan što je srednjoškolski pokret protiv klimatskih promjena pokrenula upravo Greta Thurnberg iz Švedske i naveo da “obrazovanje igra ključnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena i društvenom zaokretu prema održivosti”. Završio je s optimističnim prognozama oko uspjeha Europskih zelenih na predstojećim EU izborima, na kojima bi mogli ostvariti svoj najbolji rezultat do sada i “biti presudni čimbenik pri sastavljanju nove većine u Europskom parlamentu”.

Zorislav Antun Petrović (ORaH) istaknuo je da će ova koalicija u EU Parlamentu raditi na usporavanju klimatskih promjena prvenstveno promicanjem obnovljivih, a potom i borbom protiv fosilnih izvora energije. “Na domaćem planu to u prvom redu znači sprječavanje realizacije LNG projekta na Krku, koji produljava hrvatsku ovisnost o uvoznim, prljavim izvorima energije.”  U Europskom parlamentu Zelena grupacija će inzistirati na pojašnjenju “kako to da Europska unija investira u ovaj projekt, koji nije usklađen s njenim politikama i strategijama.”

Rada Borić (Nova ljevica) podsjetila je da u Hrvatskoj obiteljske okolnosti u kojima se rodimo sve snažnije određuju naše živote, što se najbolje najbolje vidi upravo u sustavu odgoja i obrazovanja. Javno financirani sustav obrazovanja trebao bi osigurati da se djeca i mladi, bez bez obzira na to u kakvim su okolnostima rođeni, ostvare svoj puni potencijal. “Ali, ako pogledate ishode našeg obrazovnog sustava, oni su upravo suprotni, što se najsnažnije očituje u srednjoškolskom sustavu, koji pokazuje potpuno jasno razdvajanje prema socijalnim okolnostima. Djeca koja pohađaju gimnazije većinom su iz bolje stojećih obitelji i urbanih sredina, dok većina ostale djece pohađa strukovne škole.”  Zaključila je kako je “to duboko nepravedno, a osim toga razara osjećaj solidarnosti, i razara nadu da kao društvo možemo bolje. To moramo promijeniti, a zemlje poput Švedske ili Finske, u kojima je obrazovanje prioritet, tu nam mogu biti uzor”.

Sandra Benčić (Možemo!-politička platforma) poručila je da se “obrazovna reforma u Hrvatskoj svela na brojanje tableta, a da se ona, nažalost, ne provodi nastavnim pomagalima, već prije svega ulaganjem u nastavnike, učenike i u školsku infrastrukturu”. Osvrnula se i na neuspjeh hrvatskih vlada u povlačenju EU fondova, naglasivši da “u aktualnom financijskom periodu Hrvatska ima ukupno 360 miliona kuna za obrazovnu infrastrukturu, uključujući i onu  predškolsku, a da smo prema podacima Europske komisije do početka ove godine iskoristili svega 28% tih sredstava”. Također, Benčić smatra da je “sramotno da se HDZ na svojim izbornim plakatima hvali da smo iskoristili dva puta više novaca iz EU fondova nego što smo uplatili, a prešućuje da smo mogli iskoristiti 5 puta više!” Hrvatska u narednom financijskom periodu, kao ključni program financiranja, treba imati “provedbu sveobuhvatne obrazovne reforme koja će uključivati i investicije u školsku infrastrukturu i opremu, ali prioritetno ulaganje treba biti ulaganje u obrazovanje, usavršavanje i poboljšanje uvjeta rada za nastavnike i profesore.”